Nakon što je Slovenija na decembarskoj pristupnoj konferenciji blokirala Hrvatsku u otvaranju novih pregovaračkih poglavlja za ulazak u Uniju, zbog sporne dokumentacije koju je Hrvatska priložila, a prema kojoj se, ubjeđena je Slovenija, prejudicira još uvijek neutvrđena granica u Piranskom zalivu između te dvije države, odnosi Hrvatske i Slovenije glavna su tema ne samo slovenačke i hrvatske javnosti već i medija na prostoru bivše Jugoslavije.

Analitičari smatraju da je opravdana pažnja koje to pitanje dobija u Beogradu ali i u Podgorici pošto bi način rješavanja graničnih neriješenih pitanja Slovenije i Hrvatske mogao biti model za utvrđivanje pojedinih spornih graničnih pojasa Hrvatske u budućnosti na Dunavu prema Srbiji odnosno na Prevlaci prema Crnoj Gori.

Nakon objave o blokadi Hrvatske, političari prije svega u »Lijepoj našoj« počeli su se ponašati kao mala djeca uvrijeđena što nisu dobila (zaslužen) sladoled. Dok su u Hrvatskoj pojedini  (neuspješno) pozivali na  blokadu slovenačkih proizvoda, u Sloveniji je jedan dio opozicionih političara (takođe neuspješno) razmatrao mogućnost organizovanja referenduma o ulasku Hrvatske u Uniju.

Premijer Hrvatske Ivo Sanader danima se nije javljao na telefonske pozive slovenačkog premijera Boruta Pahora. Slovenačka strana je željela, kako kaže Pahor, što prije sjesti za pregovarački sto. Tek kasnije za vrijeme rukometnog prvenstva Sanader je omekšao te pozvao Pahora na utakmicu što je ovaj odbio uz obrazloženje da to nije pravo mjesto za razgovor. Nakon što su Hrvati uzeli srebro na svjetskom rukometnom prvenstvu, Sanader odobrovoljen, pozvao je Pahora, najavivši da je voljan za razgovor – rekao je i kad – najkasnije u roku od tri sedmice. Potezi Hrvatske reklo bi se, su za čuđenje ako se zna da joj se žuri da završi pregovore za ulazak u EU što prije, najkasnije do kraja godine, što je i cilj Evropske komisije.

Umjesto da se intenzivno traže rješenja, u Hrvatskoj se prstom kao u krivca upire u Sloveniju. U najnovijem intervjuu hrvatski predsjednik Stjepan Mesić kaže: «Ako 26 država prihvata Hrvatsku, Slovenija je blokira, onda Slovenija zaustavlja proces evropskog približavanja i to je njena istorijska odgovornost«.

Hrvatski premijer Ivo Sanader ističe da pitanje granice sa Slovenijom treba rješavati posebno i ne u sklopu pristupnih pregovora ka EU.

Hag ili Ahtisari

Hrvati prije svega traže da se problem granice rješava na međunarodnom sudu pravde u Hagu, dok slovenačka strana smatra da za takvo nešto više nema vremena  te da treba prihvatiti ponuđenu pomoć Evropske komisije.

I dok između Slovenije i Hrvatske zbog komunikacijskih šumova još uvijek nije potekla prava  komunikacija u Briselu pokušavaju da razmrse »balkanske čvorove«. Nakon što je u jednom danu čuo šta imaju da kažu u Zagrebu i  u Ljubljani, Evropski komesar za proširenje Oli Ren dao je predlog o prevazilaženju kamena spoticanja  koji punih 18 godina truje odnose te dvije zemlje. Predlaže se formiranje grupe za mediaciju koju bi vodio nekadašnji finski predsjednik i dobitnik Nobelove nagrade za mir Marti Ahtisari.

Ahtisari poznat po taktiziranju s kojim mu je uspjevalo riješavati konflikte po svijetu, je izjavio da ukoliko prihvati ulogu posrednika od država zahtjeva garanciju, da će prihvatiti njegove odluke i predloge.

Dok u Briselu smatraju da bi Ahtisarijev autoritet pripomogao da se spor riješi, krajnji dogovor o formiranju tročlanske pregovaračke grupe još uvijek nije postignut.

U međuvremenu predstavnici slovenačke vlade i premijer Borut Pahor, koji zbog privredne krize putuje isključivo redovnim avionskim linijama, obilaze značajnije evropske centre. Pahoru je cilj obavijestiti evropske partnere o slovenačkim razlozima za blokadu Hrvatske. Tako se o Hrvatskoj razgovaralo proteklih dana i na čuvenoj Downing 10 sa britanskim premijerom Gordonom Brownom ali i sa francuskim predsjednikom Nicolasom Sarkozyjem. 

U Češkoj, predsjedavajućoj EU stavove svoje države objašnava Samuel Žbogar, slovenački šef diplomatije. Žbogar podržava najnoviji predlog evropske komisije, jer kako sam kaže ujedinjuje politički i pravni dio problema. »Pravnik sam, vjerujem u pravno rješenje«. Na konferenciji o bezbjednosti u Minhenu Žbogar se u subotu, kako su prenijeli slovenački mediji, sreo i sa hrvatskim kolegom Gordanom Jandrokovićem,te su kako je kazao »razmijenili telefonske brojeve«, dogovorili se za sastanak ali bez datuma. 

Gluvim telefonima doprinose i pristrasni mediji koji kao da su izgubili kompas pa pojedini koji pišu o hrvastkom neprihvatanju mediacije kao da preuzimaju ulogu političara u rješavanju tog međudržavnog spora. Potvrda za to su i riječi slovenačkog ministra spoljnih poslova Samuela Žbogara koji kaže da se u medijima stvorila slika da Hrvatska nije nipošto za mediaciju, dok je Slovenija podržava. »Hrvatska pregovara sa komisijom, nisam siguran da je odbila tu inicijativu« dodao je Žbogar.

Piranski zaliv, gdje je granica?

Granica u Piranskom zalivu, problem aktuelan od osamostaljenja Slovenije i Hrvatske kao bivših republika SFRJ, smatraju analitičari pitanje je koje je trebalo riješiti odmah nakon proglašenja nezavisnosti. No prvi vidni pomak u rješavanju tog spora postignut je tek 2001 godine sporazumom nazvanim jednostavno Drnovšek-Račan prema imenima tadašnjih premijera Slovenije i Hrvatske koji su postigli rješenje zadovoljavajuće za Sloveniju ali ne i dovoljno dobro za Hrvatsku kako se kasnije pokazalo. 

Prema tom sporazumu koji mada potpisan nikada nije ratifikovan ispoštovan je zahtjev Slovenije, da zadrži teritorijalni pristup na otvoreno more i želju Hrvatske da naslijedi granicu nekadašnje SFRJ sa Italijom. Kasnije se tog sporazuma odrekla Sanaderova vlada nazivajući ga štetnim za Hrvatsku jer se tim dokumentom navodno Sloveniji poklanja dio hrvatskog teritorijalnog mora. Hrvati su kasnije sve češće počeli da zastupaju tezu da granicu na moru treba da utvrdi međunarodni sud pravde u Hagu. Istovremeno pripremili su nove propise o uspostavljanju ekološko-ribolovne zone na Jadranu, koji su stupili na snagu 1. januara 2008. godine a prema kojima je Sloveniji potpuno blokiran izlaz na otvoreno more. Uz pritisak EU, taj državni akt Sanader je kao u nekom političkom pokeru privremeno zamrznuo ali ga nije u potpunosti povukao.

Zbog svih tih poteza svojih susjeda, reklo bi se potiče nepovjerenje slovenačke strane u dalje pregovore sa Hrvatskom, bez prisustva treće strane. Granicu na moru pokušavala je posljednjih godinu i po da utvrdi i mješovita komisija stručnjaka sa hrvatske i slovenačke strane. Međutim komisija je uspjela jedino da uskladi stavove o tome koji je datum bitan za određivanje zajedničke granice na kopnu i moru.

Granica između država je tamo gdje je bila 25. juna 1991, saglasna je stručna javnost sa obije strane granice ali ne i da li je predmet spora samo teritorijalno more ili i drugi morski pojasevi te koje pravno tijelo treba da rješava spor… Tako je struka spor vratila visokim političarima.

Oni trezvenije glave ističu da je  nevažno da li će granica biti po sredini ili će dvije trećine zaliva dobiti Slovenija, pošto će to ionako biti uskoro dio istorije kao što je sa granicom između Gorice na italijanskoj i Nove Gorice na slovenačkoj strani.

Takvih koji na taj način razmišljaju je za sada malo. Na hrvatskoj strani od tog međudržavnog problema je Sanaderova desničarski usmjerena vlada, napravila glavno patriotsko pitanje, što ilustruju i riječi potpredsjednice hrvatske vlade Jadranke Kosor u njenom najnovijem intervjuu »Hrvatska za ulazak u EU neće žrtvovati ni dijelić svoje teritorije«. 

Pojedini analitičari poput profesora sa zagrebačkog Fakulteta za političke nauke Damira Grubiše koji pokušava neopterećeno da razmišlja o hrvatsko-slovenačkom sporu  smatra da je u Hrvatskoj na snazi »Makijavelistički princip« Kada imaš probleme kod kuće izmisliš spoljni problem. Pažnja državljana se okrene spoljnom problemu, pojavi se homogenizacija, i ti koji su na vlasti se lakše obdrže pošto imaju spoljnog protivnika koji »nas« plaši. Grubiša smatra da je taj probem simboličke prirode, istovremeno i aspsurdan jer kad Hrvatska uđe u Evropsku Uniju granica više nema, one se brišu«.

To je inače i glavna namjena Evropske unije, što »nagluve »strane u ovom trenutku ne žele ili neće da vide.

Nekontamirana javnost

Dok su se slovenački i hrvatski političari oštro odazvali na novonastale odnose između te dvije zemlje, slovenačka javnost je ostala prilično umirena. Prema anketi slovenačkog dnevnog lista Dnevnik i televizije POPtv, Slovenci odgovornost za zaoštrene odnose pripisuju isključivo Hrvatskoj. Čak 70% smatra da nije potrebno raspisavati referendum o ulasku Hrvatske u Uniju. Zahlađenje u međudržavnim odnosima na vlastitoj koži osjetilo je svega 8,5 anketiranih.

Do granice bez rata

Slovenija i Hrvatska se o utvrđivanju državne granice na kopnu i moru neuspješno dogovaraju već 18 godina, ipak pri tome nisu nikakav evropski izuzetak. Morsku granicu između Rumunije i Ukrajine je tek trećeg februara ove godine odredio međunarodni sud u Hagu, dok je u sporu sa susjedima skoro polovina članica EU. Na kopnu najviše problema, sa Turskom ima Kipar. Neki granični sporovi u EU imaju i 200 godina stare korijene. Nijedna od tri baltičke zemlje koje su u EU ušle istovremeno sa Slovenijom prije pet godina, nemaju u cjelosti uređene granice, iako su njihove državne granice istovremeno i spoljašne granice EU. Tako ratifikovan granični sporazum sa Moskvom ima samo Litvanija.

Piše: Sanja Prelević

(Objavljeno u magazinu „Bezbjednost“ broj 5)