Autor: Frosina Doninovska (objavljeno u magazinu “Bezbjednost” broj 8)
Dok NATO nastavlja sa povlačenjem svojih trupa iz Avganistana, postavljaju se pitanja o budućoj ulozi Alijanse u svijetu. Do kraja ove godine NATO će morati da povuče sve trupe iz Avganistana. Pitanje je kakva će biti uloga NATO-a nakon 31. decembra 2014. godine? Tog dana će se duga i izazovna misija Međunarodnih snaga za podršku bezbjednosti (ISAF) NATO-a završiti i bezbjednost u Avganistanu biće u rukama samih Avganistanaca. Međutim, ovo ne znači da će se angažman NATO-a u Avganistanu i završiti, već će samo značiti kraj borbi. Od tog trenutka, NATO će se fokusirati na obučavanje, savjetovanje i pružanje pomoći Vladi Avganistana na svom putu u predstojećoj „deceniji transformacije“.
Od 2003. godine, glavni cilj NATO-a u Avganistanu bio je da pomogne avganistanskim vlastima da omoguće efikasnu bezbjednost širom zemlje, kao i da osiguraju da Avganistan nikada više ne bude utočište teroristima. Posvećenost NATO-a Avganistanu nakon 2014. godine je nesporna i malo ko može dovoditi u pitanje napore koji se ulažu kako bi Avganistan bio što spremniji da preuzme punu kontrolu za svoju bezbjednost krajem 2014. godine. Štaviše, buduća posvećenost NATO-a Avganistanu će vjerovatno biti ograničena na pružanje pomoći, savjetovanje i obuku u okviru manje misije obuke.
Zadatak NATO-a u Avganistanu bio je da primjenom specifičnih metoda olakša transformaciju avganistanskih oružanih snaga. U ovom svojstvu, NATO misija obuke u Avganistanu (NTM-A) ima dvije uloge: ulogu socijalizera, u kojoj NATO radi na prenošenju normi i praksi koje se smatraju ključnim kako bi oružane i snage za sprovođenje zakona bile efikasne i odgovorne. Sa druge strane, u cilju povećanja šansi za postizanje održivih izmjena normi i praksi, Alijansa mora da radi i na obezbjeđivanju dovoljnog nivoa ontološke strukture među ključnim zagovornicima promjena.
U nedavno potpisanom strateškom partnerskom sporazumu između Avganistana i Sjedinjenih Država navodi se da će većina NATO trupa biti povučena do kraja 2014. godine i da će avganistanske bezbjednosne snage preuzeti vodeću ulogu u obezbjeđivanju nacije. Sjedinjene Države će pružati ograničenu podršku u narednoj deceniji u vidu obuke i podrške u borbi protiv terorizma, ali će spisak obaveza prepustiti velikim silama u regionu, a naročito rivalima Indiji i Pakistanu.
Sa pozitivne strane, u Avganistanu je došlo do značajnog slabljenja vojnih snaga avganistanskih Talibana nakon primjene „plima“ strategije od strane ISAFA-a i Avganistanskih nacionalnih bezbjednosnih snaga (ANSF) u periodu od 2009. do 2011. godine. O tome svjedoči pad broja napada neprijatelja i veća sposobnost da se detektuju improvizovane eksplozivne naprave. Još jednim pozitivnim pokazateljem konsolidacije avganistanske vlade može se smatrati proces ponovne integracije nižerangiranih članova Talibana, od kojih je oko 5.600 njih razoružano, a zatim zaposleno u lokalnim zajednicama.
NATO je već započeo diskusiju o obimu i obliku svog angažovanja u Avganistanu nakon 2014. godine. Alijansa će se vjerovatno usredsrediti na obuku i opremanje ANSFA-a, dok će SAD preuzeti vodeću ulogu u antiterorističkim operacijama van okvira NATO-a i ova misija će biti usmjerena protiv ostataka vođstva Al Kaide.
Nove misije u Avganistanu će vjerovatno biti spro- vođene u okolnostima stalne unutrašnje političke nestabilnosti i rizika od nasilja. Jačanje ISAF misije u proteklim godinama i širenje ANSF-a doprinijelo je padu negativnog trenda avganistanske bezbjednosti i pomoglo da se spriječi kontranapad Talibana. Uprkos tome, opasnost od nastavka pobuna i raznih oblika terorističkih napada će i dalje postojati. Održavanje avganistanskih snaga na sadašnjem nivou do makar 2018. godine bio bi simbol jakog dugogodišnjeg partnerstva između Zapada i Avganistana. Nova misija je neophodna i kako bi ANSF ponovo preuzele kontrolu nad bezbjednošću u zemlji. Međutim, kako bi se to postiglo, ne treba se ograničiti samo na obuku, već treba uključiti i obavještajne podatke, logistiku i opremu za podršku ANSF-u.
Prema riječima nekih posmatrača, prvi put od kraja Hladnog rata, nakon decembra 2014. godine, NATO neće imati dobro definisanu vojnu misiju. To pokreće važnu debatu o budućnosti NATO-a i njegovoj misiji u obezbjeđivanju globalnog mira i bezbjednosti. Drugi smatraju da ukoliko NATO želi da postoji kao odbrambena alijansa, njene trupe ne moraju biti prisutne na terenu da se bore u sukobima na udaljenim mjestima. Prema posljednjem, vrijeme je da NATO napravi pauzu od aktivnog angažovanja u međunarodnim sukobima i da se vrati svojoj glavoj misiiji, takozvanom zadatku iz Člana 5 – direktnoj odbrani NATO teritorije.
Mnogi se pitaju šta će se desiti sa Avganistanom nakon povlačenja NATO trupa 2014. godine. Prema mom mišljenju, Avganistan će i dalje biti opasno mjesto s obzirom na činjenicu da je stopa siromaštva u zemlji i dalje na visokom nivou i da je dokazano da je koncept „liberalne nacionalne države“ teško primijeniti.
Kako bi se omogućila stabilnost u zemlji, postoji nekoliko pristupa koji bi mogli dati pozitivne rezultate ukoliko se pravilno primijene. Prvo, uvođenje federalnog sistema moći koji će prenijeti veliki dio moći na regionalne aktere s obzirom na činjenicu da centralna vlast uopšte nema jak autoritet. Drugi pristup jeste uključivanje Talibana u avganistansku vladu. I ovo bi, međutim, predstavljalo izazov imajući u vidu da je nedavni pokušaj da se postigne dogovor sa Talibanima propao nakon što su američke trupe usmrtile veliki broj civila.
Strategija povlačenja NATO-a i buduća sudbina Avganistana postaju glavna globalna tema. Odgovor na pitanje zašto će NATO povući svoje trupe iz Avganistana može se naći u ograničenju vojne moći Zapada. SAD i njeni saveznici su sada primorani da ponovo razmotre cijelokupnu strategiju o tzv. ratu protiv terorizma.
Avganistan koji sada ostavljaju može biti veća bezbjednosna prijetnja nego prije invazije. Danas se Al Kaida proširila na mnoge djelove svijeta. Pored toga, problemi u Avganistanu se već prenose na susjedne zemlje kao što je Pakistan. Ipak, ukupni uticaj učešća NATO-a biće vidljiv u godinama koje slijede.
Izvor: A Different View Blog
