Autor: mr sc Nusret Hanjalić, magistar političkih nauka, zaposlen u Ministarstvu odbrane Crne Gore (objavljeno u magazinu “Bezbjednost” broj 6)
Crna Gora je pozvana u Akcioni plan za članstvo (eng. Membership Action Plan, MAP) na Sastanku ministara inostranih poslova NATO, koji je održan 03. i 04. decembra 2009. godine. Poziv u MAP za Crnu Goru predstavlja priznanje napretka u reformi odbrane i ohrabrenje za dalje aktivnosti na putu do punopravnog članstva. Ulaskom u MAP, Crna Gora dobija status kandidata za punopravno članstvo. Kroz učešće u MAP, Crnoj Gori će biti pružena pomoć za dostizanje potrebnih sposobnosti za preuzimanje obaveza iz članstva u NATO.
Na samitu u Vašingtonu 1999. godine, NATO je osnovao MAP kako bi savjetom, pomoći i praktičnom podrškom pomogao zemljama partnerima koje žele postati punopravne članice. Devet zemalja je odmah na početku pristupilo u MAP: Albanija, Bugarska, Estonija, Letonija, Litvanija, Rumunija, Slovačka, Slovenija i bivša jugoslavenska Republika Makedonija. Hrvatska je pristupila 2002. godine. Sedam zemalja: Bugarska, Estonija, Letonija, Litvanija, Rumunija, Slovačka i Slovenija, je bilo pozvano na samitu u Pragu 2002. godine, da započnu pregovore, a pridružile su se NATO-u u martu 2004. godine. Albanija i Hrvatska su pristupile NATO u aprilu 2009. godine. Trenutno, u MAP učestvuje Makedonija.
MAP predstavlja politiku NATO „otvorenih vrata“ i pomaže partnerima u pripremama za ispunjavanje ciljeva i prioriteta za članstvo u NATO, kroz: političko-ekonomska pitanja, vojno-odbrambena pitanja, pitanja resursa odbrane, bezbjednosna pitanja i pravna pitanja.
Učešće neke zemlje u MAP ne garantuje članstvo u NATO, niti MAP predstavlja listu zadataka koju bi država učesnica trebalo da ispuni. U duhu Partnerstva za mir (PzM), MAP ima princip da se države same opredjeljuju kojom će brzinom ići prema članstvu u Savezu. Država učesnica sama bira prioritetne elemente MAP, ciljeve, zadatke i rokove na godišnjem nivou i objedinjuje ih u svoj Godišnji nacionalni plan priprema (eng. Annual National Plan, ANP). Na kraju svakog godišnjeg ciklusa podnosi se izvještaj Savezu o napretku svih država učesnica MAP, na redovnom proljećnom sastanku Sjevernoatlantskog savjeta na nivou ministara inostranih poslova i odbrane. Taj izvještaj predstavlja osnovu za dalju diskusiju između Sjevernoatlantskog savjeta i države koja želi da se priključi Savezu.
Kroz učešće u MAP, država kandidat bi trebala da izgradi političke sposobnosti koje podrazumjevaju spremnost da ispuni političke zahtjeve navedene u Studiji o proširenju NATO i drugim relevantnim dokumentima: poštovanje osnovnih principa sadržanih u Vašingtonskom ugovoru (demokratija, individualne slobode i ljudska prava); prihvatanje NATO kao zajednice država sa sličnim idejama, stavovima ili interesima udruženih u cilju kolektivne odbrane i očuvanja mira i bezbjednosti, gdje svaka država doprinosi bezbjednosti i odbrani i od čega sve imaju korist; posvećenost principima, ciljevima i izjavama sadržanim u Okvirnom dokumentu Partnerstva za mir; ulaganje napora u izgradnju konsenzusa u NATO-u po svim pitanjima; uzimanje punog učešća u procesu konsultacija i donošenja odluka o političkim i bezbjednosnim pitanjima u interesu NATO; slanje predstavnika u NATO; doprinos budžetu NATO na osnovama dogovorenog načina raspodjele; učešće u razmjeni tajnih podataka, primjenu NATO bezbjednosnih pravila i procedura; prihvatanje dokumenata koji određuju osnovu postojeće politike NATO; privrženost i poštovanje normi i principa razvijenih u okviru OEBS-a, uključujući rješavanje etničkih i teritorijalnih sporova na miran način; privrženost unaprijeđenju stabilnosti i blagostanja kroz ekonomske slobode, socijalnu pravdu i očuvanje životne sredine; uspostavljanje odgovarajuće demokratske i civilne kontrole oružanih snaga. Pored toga, država kandidat treba da izgradi i vojne sposobnosti, u cilju pružanja doprinosa kolektivnoj odbrani i misijama NATO. Te sposobnosti podrazumjevaju ispunjavanje vojnih standarda: dostizanje interoperabilnosti u oblastima komandovanja i kontrole, operacija, civilno-vojne saradnje, informacionih operacija i jedinica za borbenu podršku, logistiku i zaštitu snaga.
MAP nudi usaglašen skup ciljeva podjeljenih u navedenih pet poglavlja, koji bi trebalo da pomognu državama kandidatima da izvrše reformu sistema odbrane, neophodnu za povećanje sposobnosti koje doprinose kolektivnoj odbrani i misijama NATO, ali i nacionalnoj bezbjednosti. Takođe, svaki kandidat, pored određivanja resursa za ispunjavanje zahtjeva kolektivne odbrane, trebalo bi da garantuje bezbjednost tajnih podataka i obezbjedi kompatibilnost domaćeg zakonodavstva sa važećim aranžmanima i sporazumima u NATO.
Najznačajniju podršku sprovođenju ovih ciljeva pružaju mehanizmi Partnerstva za mir: Proces planiranja i revizije, Koncept operativnih sposobnosti i Individualni program partnerstva. Najveći doprinos MAP je u pristupu prema političkim i civilno-vojnim reformama, spoljnoj i bezbjednosnoj politici, javnoj podršci za troškove odbrane i izgradnji kapaciteta, koji proističu iz opredjeljenosti za kolektivnu odbranu. Uspješnost uticaja MAP na reformu sektora bezbjednosti i efikasnije uključivanje neke države u strukture Alijanse u velikoj mjeri zavisi od koordinacije i efikasnosti svih odgovornih vladinih struktura te države u ovom procesu.
Rezultati reformi koji su podržali aplikaciju Crne Gore za MAP
NATO, za razliku od EU, nema jasno definisane kriterijume za ulazak neke zemlje u punopravno članstvo. U Studiji o proširenju NATO-a utvrđeni su uslovi koje bi potencijalna zemlja članica trebala ispunjavati. Prema ovom dokumentu svaka zemlja u trenutku primanja se obavezuje da prihvati politiku i pravila koju su usvojile već postojeće članice Saveza. Osim toga, države se obavezuju na mirno rješavanje etničkih sukoba ili spoljno-teritorijalnih nesuglasica prije pristupanja članstvu, uspostavljanje odnosa prema nacionalnim manjinama u saglasnosti sa smjernicama OEBS-a i mogućnost vojnog doprinosa zajedničkoj odbrani i mirovnim operacijama.
Prilikom utvrđivanja kandidature za MAP, od svake zemlje se traže određeni rezultati reformi u svih pet oblasti djelovanja u MAP.
U oblasti političko-ekonomskih pitanja, Crna Gora je kroz svoja konceptualno-pravna dokumenta izrazila spremnost da preuzme obaveze u okviru Vašingtonskog ugovora, Studije o proširenju NATO-a, Strateškog koncepta NATO, Povelje UN i Kodeksa OEBS-a. U odredbama Ustava Crne Gore, Strategije nacionalne bezbjednosti i Strategije odbrane Crne Gore, Zakona o odbrani i Zakona o Vojsci Crne Gore, prihvaćeni su stavovi gore pomenutih dokumenata. Ovim Crna Gora prihvata: načelo demokratije, individualnih sloboda; rješavanje svojih međunarodnih sporova mirnim putem; demonstrira opredjeljenje za vladavinu prava i ljudska prava; rješavanje etničkih sporova i unutrašnjih sporova mirnim putem u skladu sa principima OEBS-a; suzdržavanje od prijetnje silom ili upotrebe sile; uspostavljanje demokratske i civilne kontrole Vojske Crne Gore, Policije i bezbjednosnih službi; da će doprinositi razvoju prijateljskih međunarodnih odnosa, kroz unaprijeđenje stabilnosti i dobrobiti; unaprijeđenje ekonomskih sloboda, socijalne pravde i zaštite životne sredine. Crna Gora nema otvorena pitanja ni sa jednom zemljom, uspostavila je dobrosusjedske odnose, aktivno učestvuje u regionalnim inicijativama i promoter je stabilnosti regiona. Dalji integrativni procesi u NATO i EU još će više učvrstiti njene međunarodne pozicije.
U pogledu odbrambenih i vojnih pitanja, Crna Gora je postigla potpuno učešće u PzM. U okviru Procesa planiranja i revizije uspješno implementira paket od 32 partnerska cilja. U organizacionom pogledu uspješno funkcioniše saradnja sa sjedištem NATO preko Misije Crne Gore pri NATO. Za doprinos podrške miru, Ministarstvo odbrane i Vojska Crne Gore su preduzeli sveobuhvatne mjere koje će obezbjediti sprovođenje završnih priprema prijavljenih jedinica za NATO vođene operacije. Crna Gora je uspostavila mehanizme za efikasnu civilnu kontrolu nad snagama bezbjednosti i bezbjednosnim službama, kako u izvršnom tako i u zakonodavnom dijelu. U toku je izrada predloga Zakona o parlamentarnom nadzoru u oblasti bezbjednosti i odbrane. Skupština Crne Gore ima Odbor za bezbjednost i odbranu, kao izvršni organ parlamentarnog nadzora. Rad na izradi Strategijskog pregleda odbrane je u završnoj fazi. On će biti osnovni dokument na osnovu koga će se sprovoditi dalja reforma Vojske Crne Gore, kojom će se organizovati moderne, mobilne i uvježbane jedinice spremne za izvršavanje misija i zadataka, a time i za članstvo u NATO savezu.
Ministarstvo odbrane je, prema standardima zemalja u NATO, pripremilo uvođenje sistema planiranja, programiranja i budžetiranja, kako bi postigli održivo finansiranje Vojske i obezbjedili modernizaciju i obuku Vojske. Izvršena je preraspodjela budžeta za odbranu na troškove za personal, tekuće izdatke i kapitalne izdatke. Sistem planiranja, programiranja i budžetiranja će omogućiti sposobnosti potrebne i za preuzimanje obaveza kolektivne odbrane. U oblasti resursa, Crna Gora treba obezbjediti dovoljna finansijska sredstva za održavanje Vojske.
Jedan od uslova koji je Crna Gora morala ispuniti u procesu integracija je bezbjednost informacija, što je podrazumjevalo: stvaranje institucionalnog okvira, odnosno osnivanje Direkcije za zaštitu tajnih podataka i uspostavljanje Centralnog registra tajnih podataka, u skladu sa NATO standardima; stvaranje normativnih pretpostavki za uređenje oblasti tajnih podataka i uspostavljanje sistema dozvola za pristup tajnim podacima. Ispunjenje ovih uslova rezultiralo je sertifikovanjem Sporazuma o bezbjednosti informacija između Crne Gore i NATO, u novembru 2008. godine. Sertifikovanjem sporazuma Crnoj Gori je omogućen pristup NATO tajnim podacima, do i uključujući nivo „tajno“, što predstavlja još jedan korak u napretku Crne Gore na njenom putu evroatlantskih integracija.
U oblasti pravnih pitanja Crna Gora je izradila važna dokumenta koja omogućavaju reformu sistema odbrane i približavanje NATO-u. Odredbe Ustava Crne Gore; Zakona o odbrani; Zakona o Vojsci Crne Gore, Zakona o upotrebi jedinica Vojske Crne Gore u međunarodnim snagama i učešću pripadnika civilne zaštite, policije i zaposlenih u organima državne uprave u mirovnim misijama i drugim aktivnostima u inostranstvu; Zakona o parlamentarnom nadzoru u oblasti bezbjednosti i odbrane biće predmet utvrđivanja kompatibilnosti sa važećim aranžmanima i ugovorima u NATO. U konačnoj kategoriji pravnih pitanja, Crna Gora mora obezbjediti da ne postoje ustavne ili druge zakonske prepreke za Crnu Goru da se pridruži Savezu (mogućnost razmještaja snaga u inostranstvu, stacioniranje snaga NATO i EU u Crnoj Gori, sposobnost Crne Gore da ispuni obaveze iz člana 5 Vašingtonskog ugovora).
Brzina pristupanja u članstvo NATO zavisiće od rezultata reforme i sticanja sposobnosti preuzimanja obaveza iz članstva. Do sada postignuti rezultati u reformi odbrane i bezbjednosti učinili su Crnu Goru kredibilnom članicom Partnerstva za mir. Usvajanje i implementacija standarda NATO-a treba biti značajan korak prema potencijalnom članstvu u EU. Međutim, Crna Gora se neće zaustaviti na tome, nego teži prema punopravnom članstvu u NATO-u. Zbog toga je predsjednik Vlade Crne Gore 5. novembra 2008. godine u Briselu generalnom sekretaru NATO predao aplikaciju za MAP, kao sljedeći korak u procesu za punopravno članstvo.
Crna Gora vidi MAP kao instrument koji će joj pomoći u procesu približavanja NATO-u i cijelom spektru procesa i aktivnosti u državi, usmjerenih na stvaranje efikasnog okvira državne administracije. U tom kontekstu posebno se misli na reformu bezbjednosnog i odbrambenog sitema, odnosno na reformu Vojske, prema potrebama budućeg NATO članstva.
Odlučujući elementi za poziv Crne Gore u MAP
Odluke o pozivu zemljama u MAP i otpočinjanje pregovora o pridruživanju NATO-u donese se u NATO konsenzusom od slučaja do slučaja. Mediji su prije decembarskog ministarskog sastanka NATO iznosili stavove pojedinih članica o „eventualnom“ problemu u vezi poziva Crne Gore za MAP. Prema ovim izvorima, stavovi Turske i baltičkih zemalja nisu bili podudarni sa pozivom Crne Gore u MAP. Turska je svoj stav gradila na osnovu statusa Bosne i Hercegovine i njenog prijema u MAP, a baltičke zemlje su smatrale da poziv u MAP zaslužuju Ukrajina i Gruzija.
NATO poziva u MAP stabilne, demokratski orjentisane zemlje koje su sprovele određeni nivo potrebnih reformi za članstvo i jasno izrazile strateški prioritet za članstvo u NATO. Nesumnjivo je da su Ukrajina, Gruzija i Bosna i Hercegovina čvrsto opredjeljene za članstvo, izvršile su potrebne reforme u različitim oblastima i daju značajan doprinos NATO vođenim operacijama podrške miru. Ipak, sve ove zemlje, nažalost, imaju krize čije brzo okončanje nije izvjesno. Bosna i Hercegovina ni 14 godina nakon upostavljanja mira nije stabilno društvo sa potrebnim funkcionisanjem zajedničkih državnih institucija. Mehanizmi za razbijanje jedinstvene države su još prisutni. Ukrajina i Gruzija dijele granicu sa Rusijom, koja se protivi proširenju NATO na ove dvije zemlje. Ukrajina ima sa Rusijom i problem „gasne krize“, a Rusija je priznala otcjepljene gruzijske pokrajine sa ruskom većinom, Abhaziju i Osetiju.
Crna Gora je stabilna država kada je u pitanju bezbjednost, čvrsto opredjeljena za evroatlantske integracije sa značajnim rezultatima reformi. Njena politika dobrosusjedstva i aktivno učešće u regionalnim inicijativama daju doprinos stabilizaciji regiona, pa je postala promoter mira u regionu. U oblasti reformi za prilagođavanje države članstvu u NATO, u Briselu je ocjenjeno da su Vlada Crne Gore i Misija pri NATO uradili za dvije godine veliki posao, za koji je drugim državama bilo potrebno mnogo više vremena. U oblasti vojnih reformi, pokazala se kao aktivni učesnik u programu Partnerstvo za mir.
Za poziv Crne Gore u MAP odlučujuće su uticali njena politika evroatlantskih integracija, napredak u sveobuhvatnoj reformi prilagođavanja prema standardima NATO i učešće u regionalnim inicijativama i saradnji. Učešćem u MAP, Crna Gora će razviti sposobnosti za nacionalne potrebe i buduću ulogu u NATO.
