Na panel diskusiji pod nazivom “Otpornost demokratije u vremenu polarizacije i populizma: Od izbora do građanske participacije”, održanoj u organizaciji Atlantskog saveza Crne Gore i uz podršku Nacionalne zadužbine za demokratiju (NED), vodeći eksperti i analitičari iz Crne Gore ocijenili su da je crnogorsko društvo suočeno sa ozbiljnim izazovima za demokratiju, uključujući slabe institucije, maligni strani uticaj i nisku građansku participaciju.

Konferencija je otvorila teme: izborne reforme, snaženja povjerenja u institucije kroz otvorenost i odgovornost, ulogu slobodnih i profesionalnih medija u vremenu polarizacije i informacionih manipulacija, građansku participaciju. Sagovornici su bili Radoje Cerović, komunikolog i psiholog, Olivera Komar, profesorica na Fakultetu političkih nauka, Olivera Nikolić, direktorica Instituta za medije Crne Gore i Zlatko Vujović, predsjednik UP CeMi. Diskusiju je moderirao Danilo Kalezić, saradnik na Univerzitetu Crne Gore.

Konferencija je okupila predstavnike institucija, akademske zajednice, političkih partija, civilnog društva i medija, kako bi zajednički sagledali aktuelne izazove, ali i prepoznali inovativne načine za snaženje povjerenja u demokratske procese.

U uvodnom obraćanju, izvršna direktorica Atlantskog saveza Crne Gore Azra Karastanović istakla je da smjenljivost vlasti nije znak nestabilnosti, već dokaz da institucije funkcionišu po principima odgovornosti. Karastanović je naglasila da živimo u vremenu snažnih bezbjednosnih izazova i ozbiljne krize povjerenja u institucije, gdje demokratija ne smije biti povremeni događaj aktivan samo na dan izbora, već proces i način života koji zahtijeva svakodnevno učešće svih građana. Ukazala je da prava provjera posvećenosti demokratiji dolazi onda kada se ne dobiju rezultati koje neko želi, te da se u vremenu rasta autoritarnih tendencija mora podsjetiti da prava snaga demokratije leži u njenoj legitimnosti, a ne brzini. Poručila je da je vrijeme za promjenu narativa — demokratija se ne gradi čekanjem da je neko drugi dovrši, već njenim svakodnevnim življenjem i uključivanjem svih građana.

Profesorica Fakulteta političkih nauka, Olivera Komar, istakla je da Crna Gora, kao i globalni trendovi, bilježi “lagani pad” demokratije. Istakla je da je nakon 2020. godine kada se očekivao veliki zaokret ka demokratizaciji dogodio određeni napredak, ali da je brzo uslijedio i pad. Ona je navela da su indeksi možda nedovoljno osjetljivi na stvarne probleme, te da su ključni parametri otpornosti demokratije, poput balansa između izvršne i zakonodavne vlasti, snažnog civilnog društva i društvene kohezije, u krizi. „Uslov koji imamo da bi demokratija bila otporna, bio bi da imate jako snažno, žilavo civilno društvo. Mi imamo zaista jedno dosta živo civilno društvo, ako govorimo o nevladinim organizacijama. Ali civilno društvo nisu samo nevladine organizacije, to ne smijemo da zaboravimo. To što postoji par nevladinih organizacija koje su prilično aktivne i bučne, to ne znači da mi imamo civilno društvo. Ako pogledate bilo koju definiciju političke kulture, mi tu padamo odmah. Dakle, vrlo malo je građanskih inicijativa, te građanske inicijative se ne čuju, odnosno, kad se čuju vlast, ih ne čuje. Vrlo je malo otpora građana u situacijama u kojima građani nisu zadovoljni nekim stvarima, tu je puno kršenja određenih sloboda, kršenja određenih prava, tako da u tom smislu, na tom parametru, mislim da naša demokratija doživljava neke ne tako slavne trenutke“.
 
Komar navodi na bi društvena kohezija takođe trebala da bude indikator kvaliteta demokratije.
 
„Suštinski govori se o tome da društvo mora da ima neku vrstu konsenzusa oko toga kuda se kreće. Crnogorsko društvo nema konsenzus po tom pitanju, jedini konsenzus koji mi imamo, jeste da želimo u Evropsku uniju, ali kad malo čačnete šta to za ljude znači, onda vidite zapravo da ljudi na drugačiji način doživljavaju šta je to. Doživljaju to dosta transakciono u smislu da će nam biti bolje, ali kad malo postavite potpitanja da li se slažate sa spojnom politikom Evropske unije ili šta to znači u odnosu na to šta ste vi spremni da uradite, ta podrška se transformiše u nešto sasvim drugo. Dakle, koji god da uzmete parametar, mi po tim parametrima zapravo doživljavamo ponovo jednu vrstu krize demokratije,“ ispričala je Komar.

Zlatko Vujović, predsjednik UO Centra za monitoring i istraživanje (CeMI) ističe da je utisak ljudi da žive u većem stepenu demokratije zato što ne postoji jedan centar moći i odlučivanja unutar vladajuće strukture kao što je to nekada bio slučaj.

Kada dođemo do pitanja kao što je sveobuhvatna izborna reforma vidimo da ćemo svjedočiti jednom jeftinom kompromisu vladajućih elita koji će za rezultat imati jednu lošu izbornu reformu. Mislim da će ovaj dogovor oko povećanja izdavanja finansiranja političkih partija sa 0,5 na 0,8 dovesti do toga da će partije dobijati 60 posto više novca nego što su do sada dobijale. Moji strahovi govore da sve ono što je obećavano u izbornoj reformi se neće desiti. Praviće se određene površne intervencije koje bi za cilj imale da političke partije kažu da su ispunili zahtjeve EU, ali da izborna reforma neće biti djelotvorna. Desila se jedna smjena generacija i dobili smo ljude koji su otvoreniji za razgovore, ali vi i dalje imate određene veto igrače koji blokiraju kretanje ka naprijed,“ on je ukazao da u Crnoj Gori ne postoje razvijene institucije.

 
“Imamo sudstvo i tužilaštvo koji su autocenzurisani od strane onog ko vlada. Sudovi i tužilaštva odlučuju spram onoga ko vlada. Da bi pokazalo da je otporna demokratija, moraju pokazati da su otporni na one koji vladaju, a ne na one koji su opozicija. Ono služi da ograniči moć vlasti, a ne opozcije. Opozicija nema moć”, objasnio je, dodavši da je i za vrijeme prethodne vlasti postojao sličan problem.
 
Direktorica Instituta za medije Crne Gore, Olivera Nikolić ističe da je aktuelna vlast pokazala da ne razumije potrebu građana da se njihov glas čuje prilikom usvajanja medijskih zakona.
 
„Uoči sjednice Parlamenta Vlada je nabrzinu promijenila određene medijske zakone, konkretno način i uslove za izbor generalnog direktora Javnog servisa, jedne od najznačajnijih institucija u država. To je ogolilo tendenciju ovih vlasti za političkom kontrolom ključnih medijskih institucija u državi. U ovih godinu dana imamo činjenicu da imamo jednu bahatost na čelnoj funkciji koja se ogleda u tome da se ne poštuju sudovi i odluke sudova ove države. Mi na djelu imamo nepoštovanje zakona od ključnih medijskih institucija u državi. Imamo uporno odlaganje izbora članova Savjeta RTCG, to važno tijelo je u riziku da ne može da obavlja svoj posao jer je mandat dvojici članova u Savjetu istekao. Mi imamo vrlo solidan zakonodavni okvir što se tiče medijske scene, ali mi nemamo primjenu zakonu, a tu su i opstrukcije i politička kontrola, te tendencija da se tako i nastavi,“ naglasila je Nikolić.
 
Komunikolog i psiholog Radoje Cerović analizirao je psihološke preduslove demokratije, ističući nedostatak društvene kohezije. 
 
„Političke partije se ponašaju na način na koji se ponašaju plemenske starješine, gledaju šta je u njihovom interesu, ne postoji zajednički interes, ne mogu da se donesu zajedničke odluke. Ta vrsta pomirenja sa činjenicom da ne postoji res publica i pitanje zajedničke identifikacije je i u domenu osjećaja pripadnosti i u domenu institucija stvorila prepreke da se izgradi ono što su preduslovi za pridruživanje EU. U ovom trenutku vidimo vrlo jasna kretanja unazad,“ istakao je Cerović.
 
Ukazao je na emocionalne i instinktivne aspekte koji su veoma moćni elementi kontrole ljudi.
 
„U ovom trenutku sva ta dugmad su vrlo jako pritisnuta da bi se dovelo do što većeg cijepanja društvenog tkiva da bi se na jedan vrlo očigledan način institucije dovele u pitanje. Dobili smo niz razočarenja, niz političkih kompromisa, te postoji duboka rezignacija, osjećaj da je prljav teren baviti se politikom,“ ispričao je Cerović.
 
Posebno je zabrinjavajuć podatak da je Crna Gora od 2003. do 2023. godine, prema Inglehart and Welzel’s istraživanju, sa pozicije jedne od najsekularnijih država na svijetu, pala na dno te ljestvice, zajedno sa zemljama poput Irana i Zimbabvea. „Ono što istorijski mi nismo imali to je pitanje jedne društvene kohezije i ono što u ovom trenutku imamo veoma malo… to je upravo pitanje društvene kohezije,“ rekao je Cerović. On je takođe istakao da ekonomsko raslojavanje i propadanje “amortizera” društvenog povjerenja (obrazovnog, zdravstvenog, penzionog sistema) stvaraju prostor za autoritarne vođe koji obećavaju zaštitu.