“Pale su maske i vidjeli smo ko je ko u Crnoj Gori, ali vidjeli smo i ko je ko kada su pitanju neke druge zemlje. Vidjeli smo ko su pravi saveznici Crne Gore, i sada dobro znamo na šta možemo računati u nekom periodu koji je pred nama.” Poručio je predsjednik Atlantskog saveza Crne Gore, Savo Kentera, na konferenciji koju su organizovali Centar za spoljnu politiku i Hanns Seidel fondacija. Tema konferencije je bila Uticaj rata u Ukrajini na Zapadni Balkan.

Kentera je istakao da je prethodna Vlada pokazala da nema iskrenih namjera o prozapadnoj orijentaciji Crne Gore, a da je pokazatelj toga i odugovlačenje sa uvođenjem sankcija Rusiji zbog agresije nad Ukrajinom. Kako kaže, to je razotkrilo sve što smo znali i ono na šta smo upozoravali iz Atlantskog saveza. 30. Avgust 2020. i dalje smatra jednom od najboljih stvari koje su se dogodile Crnoj Gori jer osim što je došlo do smjene vlasti, shvatili smo koliko Crna Gora ima potencijala i koliko je prednjačila u EU integracijama u odnosu na ostale zemlje, a „koliko smo onda odjednom počeli da stagniramo i zaostajemo u odnosu na ostale i koliko smo se u jednom momentu približili Rusiji“. 

Rat u Ukrajini je pokazao kakve su namjere određenih partija, individua i zemalja u odnosu na Crnu Goru i Balkan, “tako da sad možemo, čini mi se, mnogo lakše i odlučnije ući u formiranje jedne Vlade koja prije svega mora biti, da se razumijemo, potpuno prozapadno orijentisana, proevropska vlada, pro-NATO vlada, koja neće ostaviti nikome nikakvih dilema kada je Crna Gora u pitanju.“

Crna Gora želi najbolje odnose sa svima, i kako Kentera navodi „ako neko ne želi takve odnose da gradi sa Crnom Gorom, i ako neko želi da svoje interese koji se kose sa interesima Crne Gore i kose se sa interesima NATO saveza, ovdje sprovodi u djelo, onda moraju dobiti adekvatan odgovor za to.”

Komentarišući formiranje nove vlade, predsjednik Atlantskog saveza je kazao da je Crna Gora platila cijenu sprovođenjem pogrešne politike od godinu i po dana i da je vrijeme da Crna Gora nedvoslisleno svima stavi do znanja njenu prozapadnu orijentaciju. „Svi oni koji misle dobro ovoj zemlji, koji žive u ovoj zemlji i koji žele da ovdje grade svoju budućnost zajedno sa svima ostalima koji ovdje žive, i da se zaista zalažu za jednu bolju budućnost, onda su i više nego dobrodošli da participiraju sjutra u toj Vladi, i da zaista doprinesu boljem kvalitetu života u Crnoj Gori.“ Zaključio je Kentera.

Otpravnica poslova u Ambasadi Ukrajine u Crnoj Gori Natalija Fijalka kazala je da je napad Rusije na Ukrajinu novi talas agresije koja predstavlja brutalno kršenje Povelje Ujedinjenih nacija i osnovnih načela međunarodnog prava, kao i da je nova ruska ofanziva nastavak procesa iz 2014. godine, sa krajnjim ciljem uništenja ukrajinske državnosti.
Ona je u onlajn sesiji koju je organizovao Atlantski savez Crne Gore istakla da je posrijedi ratni čin i pozvala međunarodnu zajednicu da promptno reaguje preduzimanjem konkretnih akcija protiv agresora.
Ukrajinska predstavnica je istakla da cijeni riječi podrške ali da je neophodna konkretna akcija, pozivajući na uvođenje novog paketa sankcija uključujući isključivanje Rusije iz SWIFT sistema, zatim podršku jačanju ukrajinskih odbrambenih kapaciteta dostavljanjem naoružanja i vojne opreme.
Fijalka je istakla i da je Ukrajina dugo vremena upozoravala međunarodnu zajednicu da će Putin napasti tu državu, ali i da se neće zaustaviti na njenim istočnim djelovima i na Krimu. Kao veliki međunarodni problem je naglasila suočavanje sa novim talasom izbjeglica i otvaranje nove humanitarne krize.
Ona je saopštila da je Ukrajina aktivirala pravo na samoodbranu po članu 51 Povelje Ujedinjenih nacija. Ukrajina se brani jer nije bilo napada sa prostora Ukrajine na okupirane teritorije, izjavila je Fijalka, dodajući da je glavni cilj zaštiti ukrajinske građane sa obije strane.

Mihailo Samus, direktor Nove geopolitičke istraživačke mreže i zamjenik direktora Centra za istraživanje vojske, konverzije i razoružanja Ukrajine, komentarisao je vojne operacije i kapacitete Rusije i Ukrajine, navodeći da ruski napad nije bio očekivan s obzirom na ranjivosti njenih kopnenih snaga. Naveo je i da je težište širokog opsega ruske ofanzive na crnomorskoj floti i raketnim napadima čiji je cilj uništenje ukrajinskih vazdušnih snaga i protivvazdušne odbrane.
On je kazao da kopnene snage Ukrajine opremljene njemačkim naoružanjem uspješno uništavaju ruske tenkove u Donbasu, kao i da je, prema saopštenju ukrajinskog Ministarstva odbrane, uništeno šest ruskih aviona. Ako ukrajinske snage održe antiraketni sistem i ako uspješno odbrane Donbas i Krim, biće prilično izazovno da Rusija započne drugu fazu napada, istakao je Samus. Dodao je i da su ruski tenkovi ušli na ukrajinsku teritoriju zbog toga što je ukrajinska vojska stacionirana na 20-30 km od granice, kako bi izbjegla snažnu i pripravnu rusku artiljeriju.
Samus je zaključio da ukrajinsko-ruski rat treba da posluži kao iskustvo NATO članicama u pogledu jačanja vlastitih odbrambenih kapaciteta, ali i da se pokazalo da ne postoji međunarodna organizacija koja u ovom trenutku može obezbijediti stabilnost. Potrebno je izgraditi novi sistem bezbjednosti, koji bi ne samo garantovao, već imao sposobnost da stabilizuje, naveo je u zaključku.

Komentarišući ratna zbivanja u Ukrajini, direktor Centra za monitoring i istraživanje (CEMI) Zlatko Vujović rekao je da je postojalo mnogo indikativnih koraka koji su ukazivali da se Rusija priprema za vojni napad. Ukazao je da je Rusiji okupacija Ukrajine važnija od suočavanja sa sankcijama koje u ovom trenutku nijesu dovoljne.
Takođe je istakao da su zapadni saveznici napravili veliki broj grešaka i da nijesu podržali Ukrajinu na pravi način, te da moraju pružiti bolju vojnu pomoć kako bi Ukrajina bila sposobna da se na odgovarajući način suprotstavi Rusiji. Oklijevanje Zapada ohrabruje Putina da bude još agresivniji, izjavio je Vujović, dodajući da su izgubljene brojne prilike da se osnaži Ukrajina, i to ne samo kroz nedostatak vojne podrške, već i iz razloga što se nije dovoljno preduzimalo oko njene evropske perspektive.
Naveo je i da je Evropa već iskusila dvije slične situacije sa Gruzijom i Moldavijom, kada je odgovor Zapada na rusko ponašanje takođe bio veoma slab, kao i da se Putin neće zaustaviti u svojim imperijalističkim ambicijama.
Govoreći o Zapadnom Balkanu, Vujović je saopštio da je Srbija glavni regionalni saveznik Rusije, koji putem obavještajnih, paramilitarnih i parapolitičkih organizacija i crkve djeluje kao proksi za destabilizaciju drugih država. Iako su neke od njih NATO članice, NATO je pred tim zatvarao oči, dodao je.
Prema njegovom mišljenju, postoje brojne sličnosti između rusko-ukrajinskog i srpsko-crnogorskog odnosa, ali sa važnom razlikom da je Crna Gora članica NATO-a i da Srbija ne može da primijeni strategiju iz 90-ih godina prošloga vijeka, kada je Jugoslavija iskusila ono kroz šta danas prolazi Ukrajina. Srbija i Rusija dijele iste vrijednosti, kazao je direktor CEMI-a.
Stoga bi, zaključuje Vujović, međunarodna zajednica morala izvući pouku iz vlastitih grešaka i promijeniti pristup ne samo u odnosu na Zapadni Balkan, već i prema Ukrajini, Moldaviji i Gruziji.

Oton Anastasakis, direktor Odsijeka za studije jugoistične Evrope (SEESOX) na Univerzitetu u Oksfordu i viši naučni saradnik na koledžu Sent Entoni, ukazao je da je pitanje Ukrajine borba između dva različita politička sistema i sistema vrijednosti – demokratije i autokratije. Ukrajina se bori za svoju demokratiju i nezavisnost i to je pitanje koje je relevatno za sve. U Ukrajini se svi borimo za demokratiju, poručio je Anastasakis.
U kontekstu pozicije Kine i njene podrške Rusiji, Anastasakis je kazao da se Kinom upravlja po sličnom autokratskom obrascu kao što je to slučaj u Rusiji, ali da sa druge strane Kina želi funkcionalan Zapad radi ostvarivanja svojih ekonomskih interesa. Tek treba vidjeti buduće ponašanje Kine, rekao je.
Zapadni Balkan je, kako je istakao, od drugorazredne važnosti za Rusiju iz razloga što nije u njenom neposrednom susjedstvu, ali da je Rusija zainteresovana za njegovu destabilizaciju i da se to moglo jasno vidjeti na primjeru Crne Gore. Izjavio je i da je potrebno sa posebnom pažnjom ispratiti poziciju koji će Sjedinjene Američke Države zauzeti u odnosu na rat u Ukrajini.

Najnoviju analizu Atlantskog saveza možete pročitati na sljedećem linku.

Članstvo Crne Gore u Evropskoj uniji nema alternativu, a regionalna inicijativa “Otvoreni Balkan” otvorila je dosta dilema – ocijenio je predsjednik Atlantskog saveza Crne Gore, Savo Kentera. On je na predstavljanju komparativne studije regionalne inicijative “Otvoreni Balkan” kazao da će Atlantski savez omogućiti razumijevanje i osvrt za sva dešavanja, ali da sama analiza ne nudi zaključke.

Predstavnica Atlantskog saveza, Milica Đukanović, navela je da je Crna Gora članica više inicijativa, među kojima su, CEFTA i Berlinski proces. Jedan od konkretnih projekata koji je uspostavljen u okviru Berlinskog procesa je višegodišnji akcioni plan za regionalno ekonomsko područje. Na ovu inicijativu se nadovezala inicijativa Zajedničko regionalno tržište, objasnila je Đukanović, dodajući da je njihov cilj je da tržište Zapadnog Balkana približe evropskom. Podsjetila je da je “Otvoreni Balkan” ideja koju su pod imenom “mini šengen” pokrenuli Srbija, Sjeverna Makedonija i Albanija, a kazala je i da su prošle godine promijenili naziv. U crnogorskoj stručnoj javnosti smo imali razna tumačenja, i u njima se dometi ove inicijative posmatraju kroz aspekt političkih, a tumači se i kroz ideju velikodržavnih ambicija Srbije i Albanije i ostvarivanja, poboljšanja njihovih ekonomija na štetu drugih, rekla je Đukanović.

Predstavnik Atlantskog saveza Marko Banović kazao je da je otvoreno pitanje da li je “Otvoreni Balkan” supstitut evropskim integracijama, kao i zbog čega se stvara nova inicijativa koja je ista Berlinskom procesu. Zajednički cilj Berlinskog procesa i Otvorenog Balkana je ostvarivanje zajedničkog tržišta i u njima ima mnogo preklapanja,naglasio je Banović.
Prva i ključna razlika, kako je rekao, je pokroviteljstvo i saradnja sa EU. Otvorenom Balkanu nedostaje konkretan plan u vezi sa investicijama, digitalnog razvoja i infrastrukture. U Berlinskom procesu imamo i integrisanje proevropskog digitalnog tržišta – istakao je Banović. Nedostatak uključenja EU, kako je ocijenio, može ostaviti prostor za upliv drugih igrača. Otvoreni Balkan je, prema njegovim riječima, napravio značajan korak kada je u pitanju tržište rada. Crna Gora je bila skeptična u odnosu na ovu inicijativu i opredijelila se za Berlinski proces, a osnov za razvijanja regionalne saradnje uzela je upravo Berlinski proces, CEFTU i inicijative u okviru njega – naveo je Banović.

Problem sa inicijativom Otvorenog Balkana je, Kentera dodaje, veliki broj otvorenih pitanja i njena politička dimenzija. Kao odgovor se, kako je kazao, “nameće upravo to da je Otvoreni Balkan alternativa evropskim integracijama”. Integracija Zapadnog Balkana U EU je ključna. Sve ono što može biti alternativa ja sam uvijek protiv toga. Crna Gora treba prije svega da gleda svoj interes i da prvo ispuni uslove za ulazak u EU – naglasio je on.
Ukoliko Otvoreni Balkan, dodaje, predstavlja alternativu EU onda je protiv toga da Crna Gora bude njegov dio, ali ako na transparentan način može doprinijeti i biti prednost za učlanjenje – onda sam za to, kazao je predsjednik Atlantskog saveza.

Mi još nemamo odgovore na pitanja koja izazivaju sumnju i te odgovore treba da nam daju pokretači inicijative – ističe Banović.

Đukanović je istakla da se Atlantski savez ne stavlja u poziciju da donese zaključak je li neki projekat pozitivan ili štetan za Crnu Goru, već da je to na donosiocima odluka.

Za suočavanje sa izazovima koje donosi digitalizacija i razvoj tehnologije nepohodna je saradnja kroz sve nivoe društva, zaključeno je na Onlajan diskusiji koju je organizovao Atlantski savez Crne Gore.
Na panelu na temu Bezbjednosni izazovi Zapadnog Balkana u digitalnom svijetu učestvovali su Damir Marušić iz američkog Atlantskog savjeta, Laura Brent iz Centra za novu američku bezbjednost, Milan Sekuloski iz Centra za digitalno ubrzanje, DAI i Irina Rizmal iz PwC-a. Moderator panela bila je Milica Pejanović-Đurišić član uprabnog odbora Atlantskog saveza Crne Gore.

Govoreći iz svog iskustva, Milica Pejanović Đurišić je naglasila, da kada je Zapadni Balkan u pitanju, očigledan je nedostatak namjere da se kreira određeni pristup koji ne bi bio jednoličan, jer je dokazano da ne postoji jedinstven pristup kada je u pitanju zaštita od sajber prijetnji. Pejanović Đurišić smatra da je podizanje svijesti o ovoj problematici prva faza, i da bi to u ovom trenutku bilo od velike pomoći u odlučivanju budućeg pravca digitalnog razvoja. Osvrćući se na problem dezinformacija istakla je kako postoji niz primjera u regionu gdje dezinformacije ugrožavanju ljudska prava, dodajući da naše okruženje nije dovoljno razvijeno kada je u pitanju zaštita ljudskih prava i sloboda. Pejanović Đurišić je takođe istakla da odgovor države i institucija u zaštiti onih koji su mete onlajn napada nije adekvatan i dovoljno proporcionalan da bi obeshrabrio takva buduća ponašanja.

U svom izlaganju Damir Marušić je kazao da je Atlantski savjet izuzetno posvećen jačanju sajber bezbjednosti i bobi protiv malignog stranog uticaja. Međutim, on je takođe napomenuo da je česta pojava, ne samo u zemljama Zapadnog Blakana veći i u Americi, home-grown dezinformacije, tj. dezinformacije koje se plasiraju unutar našeg društva. Taj trend dodatno je ubrzan COVID-19 pandemijom, dodao je on. Marušić je istakao da je tokom pandemije upotreba tehnologije povećana i da je evidentno je da to značajno narušava naš onlajn život, ali čini i naše demokratije slabijim. Nepohodno je uložiti mnogo više napora u promišljanje o efektima rapidno razvijajuće tehnologije na demokratiju, smatra Marušić. Kada je u pitanju Zapadni Balkan, on je naglasio da Digitalini svijet nije bio u agedni na ovogodišnjem samitu Otvoreni Balkan.

Laura Brent iz Centra za novu američku bezbjednost smatra da su problemi koji se tiču bezbjednosti i tehnologije isuviše kompleksni da bi se našao jedinstveni pristup ovom izazovu. Prema njenom ličnom iskustvu najuspješnije način za suprotstavljanje sajber prijetnjama je korišćenje različitih pristupa i pronalaženje načina za saradnju različitih organizacija i institucija. Ona je istakla da se tehnologija mnogo brže mijenja i razvija od vlasti, i da će se to nastaviti u budućnosti posebno sa aspekta regulacije. Brent je istakla da je zahtijevanje na jasnijoj regulaciji nepohodno nastaviti paralelno sa izgradnjom partnerstava u součavanju sa ovim izazovima.

Milan Sekuloski je govoreći iz ličnog iskustva istakao kako je digitalizacija donijela mnoge benefite u društvu ali i nove izazove. Prema njegovim riječima Internet je doveo de redistribucije ili decentralizacije moći. On je dodao da je decenralizacija moći dovela do decenralizacije prijetnji. Sekuloski je posebno istakao da država i državne intitucije ne mogu da obezbijede potpunu bezbjednost u sajber prostoru. Čak se i zemlje poput SAD-a oslanjaju na privatne kompanije, dodaje on. Ono što je česta pojava u regionu Zapadnog Balkana jeste da vladajuće strukture osjećaju da nijesu u mogućnosti ili ne osjećaju potrebu da reaguju na sajber prijetnje iz razloga što one dolaze van domašaja same države, ističe Sekuloski.

Irina Rizmal je kazala da je proces digitalizacije počeo prije pandemije, ali da su posljedice Covida znatno ubrzale taj proces. Rizmal je iskazala bojazan što se koncept digitalizacije često ne vezuje za sajber bezbjednost. Ona je naglasila da nedostatak svijesti o sajber bezbjednosti nije samo postojao kod država i na nacionalnom nivou već i u privatnom sektoru. Međutim, prošlogodišnje globalno istraživanje na nivou izvršnih direktora koje je uradio PwC, pokazalo je da su sajber prijetnje prepoznate među pet najvećih prijetnji biznisu, osim u regionu Centralne i Istočne Evrope gdje su sajber prijetnje bile rangirane među top deset najvećih prijetnji. Rizmal je posebno naglasila da je nepohodno podizati svijesti o sajber bezbjednosti kroz sve nivoe društva.