Televizijska premijera filma Dara iz Jasenovca pobudila je ogromno interesovanje javnosti u Srbiji i regionu jer je ekranizovana duboko potresna priča o desetogodišnjoj djevojčici deportovanoj u koncentracioni logor (Drugi svjetski rat). Istinita priča o usudu malodobnog djeteta koja ne bi smijela izazvati ništa do li bolnu emociju, izazvala je oprečne reakcije i otvorila neka vrlo logična pitanja.
Jedno i možda najvažnije je – zašto je priča o Dari došla na red sad, 75 godina od završetka II svjetskog rata? Dnevnik Ane Frank je filmsku adaptaciju doživio 1959. godine, baš kao i brojni grandiozni filmski projekti one Jugoslavije – Neretva, Sutjeska, Kozara… snimljeni šezdesetih, sedamdesetih godina prošlog vijeka kao omaž narodno-oslobodilačkoj borbi. Kopka me, a uvjerena sam ne samo mene, zašto sad? Da li realizacijom projekta Dara iz Jasnovca u Srbiji oživljava socijalistički realizam (socrealizam)?
Radi podsjećanja, socijalistički realizam se javlja 30-ih godina prošlog vijeka. Poznat je kao pravac u umjetnosti koji je duboko prožet ideologijom i koji je bio pod kontrolom države. Razdoblje socrealizma poklapalo sa vladavinom Staljina pa ga pojedini istoričari umjetnosti zovu staljinistička umjetnost, a znatan je dio nasleđa poratne umjetnosti SFRJ. U tom kontekstu, indikativno je što srpski predsjednik A. Vučić slavodobitno ističe da je on inicirao snimanje filma?!
Uz ogradu da možda griješim sa tom opservacijom, sigurno ne griješim sa paralelom koja mi ovih dana svrdla po mozgu. Kako se mnoga dešavanja iz Srbije prelivaju na Crnu Goru, odmah sam kliknula na nedavno pominjanje privođene deefove aktivistkinje Dare sa Smokovca. Uz dužno poštovanje za ličnost i djelo i političko opredjeljenje dotične, ne mogu se oteti utisku da zagovornici prosrpske politike u Crnoj Gori i na taj način žele preslikati ideološku matricu iz Srbije. Ako nije koincidencija, moram reći da je time prevršila DARA mjeru!
V. Vuk
