Intervju: dr Savo Kentera, predsjednik Atlantskog saveza Crne Gore (objavljeno u dnevnim novinama “Vijesti”, srijeda, 12. mart 2025; razgovarao Nikola Dragaš; intervju sa fotografijama prenosimo integralno, uz dozvolu redakcije)

Gašenje Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) u formi u kojoj postoji, najbolji je način da se u tajnu službu dovedu ljudi koji će proći novi i rigorozni veting po principima po Kojima ga rade službe u demokratskim zemljama. 

To je “Vijestima” kazao predsjednik Atlantskog saveza Crne Gore i bivši šef ANB-a, Savo Kentera.

On je u intervjuu, rađenom elektronskom poštom, rekao, između ostalog, da Crna Gora u trenutnim geopolitičkim prilikama, izazvanim promjenom odnosa Sjedinjenih Američkih država (SAD) prema Evropi, treba da gleda svoj interes – članstvo u Evropskoj uniji (EU), ali da istovremeno ne smije zaboraviti “ko je naš strateški partner I ko je bio uz nas kad je to Crnoj Gori bilo najpotrebnije”. 

“A to je upravo SAD”, poručio je Kentera.

Prije godinu ste nagovijestili mogućnost političkog (partijskog) angažmana, rekavši da definitivno morate “nešto uraditi” i da ne možete više “sjedjeti sa strane i skrštenih ruku gledati šta se dešava”. Zašto se niste angažovali, već ste se vratili na čelo Atlantskog saveza?

Shvatio sam da je ovo vrijeme populizma, koji je potpuno preplavio domaću političku scenu i nije ostavio prostora za ozbiljnu viziju Crne Gore kao države. Da bi neko bio državnik i lider koji hoće da ostvari svoju viziju, ne može očekivati da bude popularan i voljen od svih. 

Državnički pristup podrazumijeva i niz nepopularnih mjera koje je neophodno sprovesti radi prosperiteta države i društva. Politika nije prodaja sladoleda, pa da vas svi vole. Populizam i liderstvo su antipodi. 

U ovom trenutku vjerujem da najveći doprinos mogu dati kroz Atlantski savez Crne Gore, što reflektuje moju odluku da se držim struke i da upravo kroz struku pomognem tamo gdje je to moguće.

Kako gledate na trenutne političke prilike u Crnoj Gori i na uloge vlasti i opozicije u njima?

Politika vladajuće većine je ulazak u EU, i to je glavni cilj. Sa druge strane, motivi pojedinih stranaka te većine za ulazak u EU su upitni. Uz to, nemamo opoziciju koja razmišlja strateški i koja može da na populističke poteze vladajuće većine adekvatno odgovori. Suštinski gledano, najvažnije je da uđemo u EU 2028. i smatram da i vlasti i opoziciji, bez obzira na njihove stvarne motive, to treba da ostane prioritet. 

U suprotnom, propustićemo jedinstvenu šansu koja nam se pruža ne samo zbog nas nego i zbog geopolitičkih okolnosti. Drugu šansu nećemo imati. Ostaćemo kao Gruzija ili Ukrajina što otvara prostor za druge igrače da zauzmu ovaj dio Balkana, i da Crna Gora ostane na vjetrometini umjesto da bude ukorijenjena u evropskoj zajednici gdje niko neće dovoditi u pitanje njenu orijentaciju i vrijednosti.

Zarad toga treba istrpjeti sve što je na političkoj sceni aktuelno — što neće biti nimalo lako — i podržati aktere koji rade na tome da Crna Gora postane članica EU. I vlast i opozicija će zbog toga u Atlantskom savezu uvijek imati konstruktivnog partnera dok god Crnu Goru žele da vide tamo i dok god dijele vrijednosti za koje se Atlantski savez zalaže posljednjih 20 godina.

Tvrdite da je najveća greška trodecenijske vladavine DPS-a bila to što su “najosjetljivije teme gurali pod tepih”, i navodite da i nove vlasti to rade. Koje su to, konkretno, “najosjetljivije teme” o kojima govorite, te kako mislite da bi ih trebalo riješiti?

Više je takvih tema, a prije svega sam mislio na one koje se tiču nacionalnog i kulturnog identiteta, ekonomskog razvoja i strategije, zdravstvene zaštite, obrazovanja, infrastrukture Nije postojala jasna vizija, niti planovi i strategije kako da se ta vizija ostvari, a nije bilo — niti sada ima — dovoljno znanja da bi se na razvoju svih ovih pitanja radilo. 

Nedostatak znanja i vizije zamijenjen je populizmom, a on najbolje funkcioniše ne na integracijama, već na podjelama. Tako smo stvorili društvo podijeljeno po mnogim segmentima, od kojih su najizraženije podjele po nacionalnim osnovama. Umjesto da se dijelimo oko toga kako da se dođe do cilja i ostvari vizija, mi se bavimo pitanjima sa kojima se Evropa bavila krajem srednjeg vijeka.

Kako ocjenjujete stanje u sektoru bezbjednosti, i jeste li promijenili stav izrečen u martu prošle godine – da ono nikad nije bilo gore?

Nisam promijenio taj stav. I dalje vidim ogromne nedostatke u sektoru bezbjednosti, prije svega u tome što nemamo funkcionalan sistem. Imamo fragmente koji funkcionišu, ali cjelina ne funkcioniše jer nije dobro uvezana. Neophodna je korjenita reforma cjelokupnog sektora bezbjednosti, a tu mislim i na policiju i na ANB.

Prije svega, potrebna je potpuna depolitizacija. Normalno je da na poziciji ministra budu političke ličnosti, ali nije ni normalno ni dobro da se po dubini ljudi postavljaju isključivo na osnovu političke pripadnosti. I tu vidimo da se ništa nije suštinski promijenilo. Međutim, ovakvo stanje nije samo u sektoru bezbjednosti, već i u svim ostalim segmentima društva, i to je najveći problem sa kojim se treba izboriti.

Iako tvrdite da urušavanje bezbjednosnog sektora nije počelo od pada DPS-a 2020. i dolaska novih vlasti, zašto ranije niste tako oštro kritikovali stanje u tom sektoru, dok su u njegovom vrhu bili ljudi koji su danas osumnjičeni za teška krivična djela?

Ovdje se stvari nažalost vrlo brzo zaboravljaju, pamti se samo ono što je izrečeno danas ili prije nekoliko dana. Na svu sreću, u Atlantskom savezu postoji institucionalno pamćenje, pa se vrlo dobro zna da se naša pozicija za 20 godina nije promijenila i da smo uvijek podržavali svakoga ko radi u interesu države Crne Gore i njenog evropskog i transatlantskog puta. Kritikovao sam tada, kao što i danas kritikujem i kao što ću uvijek kritikovati, svakog ko radi protiv interesa države Crne Gore.

Bili ste na čelu ANB-a pet mjeseci, od maja do oktobra 2022. Je li ANB profesionalna tajna služba ili servis onoga ko je na vlasti?

Zadatak svake službe, pa i ANB-a, jeste da donosiocima političkih odluka ukazuje na realno stanje i suštinske probleme u društvu. Da ih upozori do čega može doći, i da kad dođe do saznanja da bilo ko, makar to bili i sami donosioci odluka, radi protiv interesa države — ukaže na to i djeluje u saradnji sa tužilaštvom kako bi zaštitio državne interese.

To je razlog zašto sam se prihvatio tog posla, vjerujući da mogu od agencije napraviti ozbiljnu, profesionalnu i modernu službu. Onog momenta kada sam postigao konkretne rezultate na bazi ovakvih principa, bio sam smijenjen. 

Ima li u ANB-u ljudi za koje sumnjate/znate da rade ili da su radili za druge tajne službe, odnosno ljudi koji su radili/rade za organizovane kriminalne grupe, imajući u vidu da su neki bivši službenici Agencije osumnjičeni za pripadnost kriminalnim organizacijama i teška krivična djela? Ako ima ili ih je bilo, za koga rade/su radili ti ljudi, te šta ste bili preduzeli da se suprotstavite tome?

Ako su postojali osnovi sumnje da neko radi u interesu neke druge službe ili organizovanog kriminala, te sumnje su provjeravane i ako bi bile potvrđene, te osobe su udaljene iz Agencije. Sa svime su upoznati oni koji su došli nakon mene na tu poziciju, a šta su dalje radili sa tim informacijama, to je pitanje za njih.

U svakom slučaju, za vrijeme mog mandata, prvi put od proglašenja nezavisnosti Crne Gore, određeni broj ljudi bio je na mjerama tajnog nadzora zbog sumnji da rade za druge službe ili da su povezani sa OKG.

Da li je neko udaljen iz ANB-a po tom osnovu?

Kada su sumnje bile neosporno potvrđene, preduzete su adekvatne mjere i takvi pojedinci su udaljeni iz službe.

Na koji način bi trebalo reformisati ANB, i smatrate li da bi i u tajnoj službi trebalo sprovesti neku vrstu vetinga? Zašto da/ne?

Postoji nekoliko modela za reformu službe. Lično sam se i prije dolaska na čelo ANB-a zalagao da se Agencija u formi u kojoj sada postoji ugasi. I dalje mislim da je to najbolji način da se u službu dovedu novi ljudi koji će proći novi i rigorozni veting po principima po kojima ga rade službe u demokratskim zemljama. Međutim, za ovo nisam imao podršku, te ovakva reforma iz tih razloga nije ni sprovedena.

Takođe, preduslov za reformu je i zakonska regulativa koja ANB pozicionira i daje joj ovlašćenja da se bavi obavještajno-bezbjednosnim poslovima na način kako to i druge zemlje u svijetu rade. Sadašnja izmjena zakona o ANB-u je samo dotakla suštinu onoga što Agencija treba da radi ali joj i dalje ne daje mogućnosti da se bavi tim poslom na pravi način.

Da slikovito približim javnosti: percepcija je da se ANB bavi poslovima kojima se bave CIA, MI6, SVR, a suštinski ANB se tim poslovima bavi 1 odsto. 99 odsto poslova koje ANB obavlja je sličan onom koji rade FBI, MI5, FSB. U skladu sa tim, ne možete očekivati rezultate od Agencije ako ona nema adekvatna zakonska ovlašćenja. 

Na kraju, smatram da na čelu ANB-a treba da budu profesionalci koji su spremni da brane principe i vrijednosti za koje se kao zemlja zalažemo. Ti principi imaju cijenu i ako nismo spremni da je platimo, ne treba da se prihvatamo određenih pozicija. Ja sam bio spreman da platim tu cijenu, braneći te principe i vrijednosti, i opet bih to uradio.

Podržavate li ideju nekih političkih aktera o otvaranju dosijea tajne službe?

Ne podržavam tu ideju. Crna Gora je mala zajednica i nema potrebe pokretati nešto što bi otvorilo mnoge rane a ne bi ništa dobro donijelo. Zna se ko je šta radio u Crnoj Gori, ali ako se to učini javnim i zvaničnim, ko je u šta bio upleten i koliko to duboko ide, to bi bilo devastirajuće za pojedince, porodice i društvo. Treba staviti tačku na to, okrenuti se budućnosti i razmišljati kako da se neke stvari više ne rade na način na koji su se radile.

Na osnovu čega tvrdite da ste sa čela ANB-a smijenjeni “po diktatu ambasadora Rusije u Crnoj Gori”, i zašto o tome niste javno iznijeli dokaze?

Nije Agencija ta koja iznosi dokaze, niti sam ja taj koji treba da ih iznosi. Različite institucije imaju različita zaduženja – Agencija prikuplja informacije, tužilaštvo prikuplja dokaze.

Ali kada me već pitate, to je bilo jasno prema svim informacijama kojima smo raspolagali u tom momentu i ta tvrdnja je bazirana na tome što smo neposredno pred moju smjenu sproveli operaciju zaustavljanja ruskog uticaja preko srpskih proksija u Crnoj Gori. I to je bio samo vrh ledenog brijega, početak jedne velike operacije. 

Uz to, samo je Rusiji išlo u prilog da budem smijenjen, ruski ambasador je jedina osoba koja je nakon te akcije javno izašla i poručila da ćemo platiti za to što smo uradili. To se i desilo. 

Na kraju krajeva, smijenjen sam u momentu kada su priznanja za rad Agencije stigla sa najviših međunarodnih adresa – od Generalnog sekretara NATO, ministra vanjskih poslova Velike Britanije, mnogih drugih zvaničnika EU, SAD… Jedine dvije adrese sa kojih nisu stigla priznanja su Rusija i Vlada Crne Gore.

Je li Vam sporno što se na funkciji direktora ANB-a nalazi čovjek – g. Ivica Janović, koji je mjesec i po prije postavljenja na funkciju imao, osim crnogorskog, i državljanstvo Hrvatske? Smatrate li da je, zbog činjenice da je donedavno imao državljanstvo druge zemlje, upitan njegov integritet na toj poziciji?

Ne vidim ništa sporno u tome što je imao državljanstvo druge države koja je kao Crna Gora članica NATO i uz to članica EU. Poznajem i direktore službi iz zemalja EU koji su čak i tokom obavljanja funkcija imali dvojna državljanstva, pa ako to ne predstavlja problem za njihove zemlje, ne vidim zašto bi za nas. Mi ovdje često zaboravljamo da smo dio kolektivnog sistema bezbjednosti i da se lojalnost i integritet ne dokazuju i ne pokazuju parčetom papira već drugim stvarima. Gospodina Janovića znam kao poštenog i časnog čovjeka i smatram da mu treba dati šansu da radi svoj posao u interesu Crne Gore.

Mislite li da on ima kvalifikacije i iskustvo za obavljanje ovog posla, s obzirom na to da nije radio u sektoru bezbjednosti i da premijer tvrdi da ga je za funkciju preporučilo to što je kao pomorac radio u brodarskoj kompaniji čiji su zaposleni švercovali drogu?

Priroda ANB-a je takva da nema mjesta tome da bivši ili aktuelni direktori komentarišu kako rad tako i kvalifikacije jedni drugima. Ako imaju nešto da podijele, to trebaju uraditi jedan na jedan. Smatram da su svi direktori zadovoljavali zakonom propisane uslove. 

Šta bi promjena odnosa prema Evropi, koju su napravile Sjedinjene Države, predvođene g. Donaldom Trampom, mogla da proizvede u Evropi, a šta na Balkanu i u Crnoj Gori?

Određena pitanja koja je Tramp otvorio, kao sto su UN, NATO i odnos sa EU, zavređuju posebnu pažnju i moram istaći da imam veoma sličan stav po ovim pitanjima. Već dugi niz godina svjedočimo nefunkcionalnosti UN-a u kojem je moguće da jedna zemlja, kako god se ona zvala, koja ne baštini demokratske principe, ulaganjem veta blokira najveće i najrazvijenije demokratske zemlje da sprovode određene odluke. Jedno od rješenja kojim se može prevazići ovaj problem je povećanje broja stalnih članica Savjeta bezbjednosti i donošenje odluka dvotrećinskom većinom kako niko ne bi bio u stanju da kao pojedinačni član blokira odluke bitne za cio svijet.

Evropa se, takođe, mora konačno konsolidovati, unaprijediti način donošenja odluka, možda po principu sličnom ovom koji sam pomenuo. Ključno je da evropski lideri na smiju da nasjedaju na provokativne poruke. Koliko je Amerika potrebna Evropi, toliko je i Evropa potrebna Americi. Nema te zemlje, koliko god bila jaka i moćna, da može sama opstati i boriti se sa izazovima 21. vijeka. Zato je savezništvo ključ. Veoma je moguće da svjedočimo stvaranju novog svjetskog poretka.

Smatrate li da je, zbog Trampovih odluka, upitan opstanak NATO-a? Bivši vrhovni komandant NATO-a za Evropu g. Džejms Stavridis tvrdi da Alijansa možda živi svoje posljednje dane…

Ja u to ne vjerujem i iskreno se nadam da do toga neće doći jer je NATO jednako bitan i Evropi i Americi. Više puta od osnivanja Alijanse postavljalo se pitanje opravdanosti njenog postojanja ali je iz svih tih situacija NATO izlazio jači. Ovdje je previše pažnje usmjereno na predsjednika Trampa, a istakao bih da je ključ u američkom sistemu, za koji vjerujem da će kao i uvijek do sada biti korektivni faktor. Pojedinci mogu da daju svoj pečat, manje ili više obilježe epohu, ali je sistem taj koji SAD čini snažnim. 

Na kraju, predsjednik Trump traži, sasvim opravdano, da zemlje članice NATO izdvajaju više za odbranu, kako najveći teret ne bi nosila sama Amerika. Zato vjerujem da će NATO još jednom iz svega izaći još jači nego što je bio do sada.

Kakve će biti posljedice zaokreta koji je Tramp napravio prema Ukrajini, koju je Rusija napala prije tri godine?

Tramp želi da se rat u Ukrajini konačno okonča, i to je nešto što je dobro za samu Ukrajinu, EU, ali i za SAD i Rusiju, te će učiniti sve da do toga dođe. Ovaj cilj je u skladu sa njegovim pragmatičnim pristupom međunarodnim odnosima, koji stavlja akcenat na stabilnost i smanjenje globalnih napetosti. Na ovaj način, EU bi imala priliku da konsoliduje svoj uticaj na Balkanu i istoku Evrope, dok bi SAD smanjio vojne i ekonomske troškove rata, a takođe bi mogao da poboljša odnose sa ključnim evropskim saveznicima i Rusijom. 

Smatram da je važno imati stabilnu i jaku Rusiju, jer to znači predvidivu Rusiju, što je od velikog značaja za sve strane. Rusija, kao konstruktivan partner, može doprinijeti globalnoj stabilnosti, naročito u saradnji sa NATO, EU i SAD. Ne treba zaboraviti da je Rusija bila kredibilna članica NATO programa Partnerstvo za mir, te da su postojale značajne oblasti saradnje u borbi protiv organizovanog kriminala, terorizma i drugih globalnih prijetnji. 

Tramp je jasno stavio do znanja da, iako teži okončanju sukoba, neće praviti velike ustupke Rusiji zarad mira, s obzirom na dugoročnu geopolitičku konkurenciju između Zapada i Rusije. Evropski saveznici moraju biti pažljivi u tom procesu jer bi prebrzi kompromisi mogli ugroziti njihove dugoročne strateške ciljeve. Iako je cilj stabilnosti zajednički za sve strane, ne bih govorio o dramatičnim zaokretima u spoljnoj politici. 

Kako bi Podgorica trebalo da se pozicionira prema novim geopolitičkim prilikama?

Crna Gora treba da gleda svoj interes, a to je trenutno članstvo u EU. U isto vrijeme, ne smijemo zaboraviti ko je naš strateški partner i ko je bio uz nas kada je to Crnoj Gori bilo najpotrebnije, a to su upravo SAD. Dakle, u jednoj ovakvoj konstalaciji odnosa, veoma je bitno zadržati najbolje moguće odnose sa SAD, ne ugrožavajući naš evropski put. Nemam nikakve dileme da će se SAD i dalje čvrsto zalagati za stabilnost ovog regiona, snažno se suprotstavljajući svima koji žele da naruše integritet Zapadnog Balkana.

Jeste li saglasni s ocjenom bivšeg šefa države i počasnog predsjednika DPS-a g. Mila Đukanovića, da je politika Stejt departmenta omogućila pojavu “srpskog sveta”?

Najlakše je kriviti druge za svoje greške. „Srpski svet“ nije nastao 2020, on ima mnogo dublje korijene. Ta se strategija u regionu implementira poslednjih nekoliko decenija. Nije Stejt department doveo u Crnu Goru stotine popova iz Republike Srpske i Srbije. Niti je stvorio situaciju u kojoj je kriminal jači od države i u kojoj ti kriminalci dijelom u interesu „srpskog sveta“ rovare po Crnoj Gori. Nije Stejt department nego naša država trebalo da izgradi institucije otporne na spoljni maligni uticaj. Da je to urađeno, ne bismo danas pričali o „srpskom svetu“ u Crnoj Gori.

Šef države g. Jakov Milatović saopštio je nedavno da da će Crna Gora ove godine biti domaćin NATO Samita mladih, i da organizacija tog događaja dolazi kao rezultat razgovora koje su on i premijer g. Milojko Spajić imali sa čelnicima Alijanse. Kakva je uloga Atlantskog saveza u organizaciji tog događaja?

Atlantski savez Crne Gore je institucionalni partner NATO u organizaciji Samita, koji će se ove godine održati 25. i 26. aprila u Budvi. Čast nam je što ćemo biti domaćini i organizatori ovog događaja i što ćemo ugostiti preko hiljadu učesnika iz cijelog svijeta – državnih zvaničnika, predstavnika NATO, međunarodnih eksperata i mladih lidera.

Predsjednik Milatović je svojim ličnim zalaganjem i razgovorima sa generalnim sekretarom Ruteom doprinio da se Samit ove godine održi u Crnoj Gori i na tome smo mu veoma zahvalni. Uvjeren sam da ćemo zajedničkim naporima, a vjerujem i uz podršku premijera Spajića, pokazati da Crna Gora opravdano može biti domaćin jednog ovako prestižnog događaja.