Crna Gora je u posljednjem izvještaju Stejt Dipartmenta prepoznata kao tranzitna zemlja za trgovinu ljudima i preporučen je niz mjera kako bi se stanje popravilo.

Kao veoma bitna – pomenuta je i saradnja državnih institucija sa nevladinim organizacijama koje se bore protiv ovih problema. 

Budući da je trgovina ljudima prepoznata kao globalni problem, kao i da se najčešće javlja u formi organizovanog kriminala u ovom Izvještaju se navodi da u svim zemljama, pa i  u Crnoj Gori, mora postojati visok stepen svjesnosti da je regionalni, nacionalni i međunarodni pristup rješavanja ovog problema od presudne važnosti. 

Još prije nekoliko godina na inicijativu Vladine Kancelarije za borbu protiv trgovine ljudima, a uz podršku OEBS-a, usvojen je Memorandum o saradnji između državnih institucija i nevladinih organizacija koje se bave ovom problematikom, a koji je na nedavno održanoj konferenciji u Beču ocijenjen kao jedan od najboljih u regionu. Cilj Sporazuma je da se zajedničkim naporima državnih institucija i organizacija koje se bave ovom problematikom obezbijedi što bolja zaštita potencijalnih žrtvava trgovine ljudima, kao i što efikasnije krivično gonjenje počinilaca krivičnog djela.

 Jedna od najpoznatijih nevladinih organizacija koja se godinama bori protiv svih oblika trafikinga je Sigurna ženska kuća. Maja Raičević iz ove nevladine organizacije za „Bezbjednost“ objašnjava kako sarađuju sa državnim institucijama i kako obezbjeđuju sigurnost svojim štićenicama.

“Sigurna ženska kuća je još od 2001. godine aktivno uključena u sve nacionalne aktivnosti na planu borbe protiv trgovine ljudima, a u sklopu naše organizacije je otvoreno i prvo sklonište za žrtve trgovine ljudima u Crnoj Gori. Saradnja sa državnim institucijama je fomalizovana Memorandumom o saradnji potpisanim prvi put 2001. godine sa tada novoosnovanom Kancelarijom nacionalnog koordinatora, Ministarstvom unutrašnjih poslova, OEBS-om i drugim međunarodnim organizacijama, a potom i u oktobru 2008.godine, kada su se borbi protiv trafikinga pridružile i druge relevantne institucije: Ministartsvo pravde, Kancelarija državnog tužioca, Ministarstvo zdravlja rada i socijalnog staranja, Ministarstvo prosvjete i nauke i Uprava policije”, objašnjava Maja Raičević. 

Tvrdi da su, pored toga, sarađivali i sa Ministarstvom pravde prilikom izrade Zakona o programu zaštite svjedoka, koji je usvojen 2004.godine. “Finalna verzija ovog zakona obuhvatila je veliki broj sugestija i komentara dostavljenih od strane radne grupe SŽK. Iako  nije pravno obavezujući Memorandum o saradnji pruža formalni osnov za saradnju izmedju naše NVO i pomenutih institucija. Ta saradnja je imala svojih uspona i padova i uglavnom se odnosila na razmjenu informacija i aktivnosti na podizanju svijesti javnosti o problemu trafikinga.U poslednje vrijeme su naši kontakti sa Kancelarijom nacionalnog koordinatora češći, a ono na čemu ćemo insistirati jesu konkretni rezultati u borbi protiv trgovine ljudima, a to je veći broj identifikovanih žrtava i veći broj presuda za ovo krivično djelo”, poručuje Raičević.

Ona objašnjava da je saradnja između NVO i državnih institucija krucijalna.

“Ni jedni ni drugi nijesu u mogućnosti da samostalno odgovore izazovima kakav predstavlja borba protiv trgovine ljudima. Budući da se trgovina ljudima u najvećoj mjeri odnosi na trafiking u svrhu seksualne eksploatacije, čije su žrtve u najvecem broju žene i djevojke, to je i učešće ženskih NVO-a, specijalno obučenih za njihovo zbrinjavanje, ali i identifikaciju i zaštitu, od izuzetne važnosti”, kaže Raičević. Pojašnjava kako su pored toga i brojni treninzi, koje je njena i druge NVO organizovala za policiju i druge relevantne institucije, značajno doprinijeli boljem razumijevanju ovog problema i humanijem pristupu žrtvama. Pri tome – poseban značaj ovoj saradnji daju i svjedočenja zaposlenih u SŽK pravosudnim organima. “Naime, u višegodišnjim sudskim procesima za trgovinu ljudima, predstavnice SŽK su ponekad bile jedini dostupni svjedoci ovih krivičnih djela, budući da  žrtve  već odavno nijesu bile na našoj teritoriji. Iako su neki od tih procesa, zahvaljujući podacima Sigurne ženske kuće, rezultirali (rijetkim) pravosnažnim presudama za trgovinu ljudima, to je za nas  ujedno predstavljalo i odredjeni bezbjedonosni rizik. Pored toga, uvijek je prisutan problem održivosti i dugoročnog finansiranja, budući da smo do sada sve aktivnosti na ovom planu obavljale bez pomoći države. Po prvi put ove godine skroman finansijski doprinos za štampanje brošure Tvoj pasoš-tvoja sloboda i informativne kartice za graničnu policiju, dala je Kancelarija nacionalnog koordinatora za borbu protiv trgovine ljudima i Ministartsvo unutrašnjih poslova i javne uprave. Nadam se da će ubuduće ta podrška biti značajnija”, poručuje Raičević.

Od 2004. do ove godine u Crnoj Gori bilo je oko 38 žrtava trafikinga, među kojima nije bilo djece. Toliko je bilo pokrenutih sudskih postupaka, 17 presuda, a od 12 osuđujućih, četiri su pravosnažne, kažeZoran Ulama, šef Kancelarije za borbu protiv trgovine ljudima.

On ističe da je Vladina kancelarija “institucionalno i normativno spremna” da se efikasno suoči sa ovom pojavom, te da joj je prioritet prevencija podizanjem nivoa svijesti. 

Prema njegovim riječima, kreiranje zajedničke baze koje će sadržati informacije o počiniocima i žrtvama trgovine ljudima u zemljama Jugoistočne Evrope doprinijeće boljoj regionalnoj komunikaciji. 

U Vladinoj Kancelariji za borbu protiv trgovine ljudima napravljena je baza podataka o žrtvama trgovine ljudima, kao i o onima koji su trafikovali ljude. 

Kako bi unaprijedili regionalnu saradnju u borbi protiv trgovine ljudima, u ovoj kancelariji planiraju da pripreme dokument o prekograničnim mehanizmima za postupanje sa žrtvama trgovine ljudima.  

„Podsjetiću da je Crna Gora u prethodnom periodu zaokružila institucionalni i normativni okvir koji tretira pitanje trgovine ljudima u svim njegovim segmentima, počev od otkrivanja počinilaca krivičnog djela, procesuiranja svakog pojedinačnog slučaja, kažnjavanja izvršilaca, pa sve do obezbjeđivanja pomoći i zaštite žrtavama. Krunski dokument iz ove oblasti je Strategija za borbu protiv trgovine ljudima, koju je Vlada Crne Gore usvojila 2003. godine, a koja se sastoji iz tri cijeline: prevencije, krivičnog gonjenja i zaštite žrtava trgovine ljudima“, objašnjava Ulama. 

Kaže kako je njegova uloga, kao šefa Kancelarije za borbu protiv trgovine ljudima, da radi na objedinjavanju svih pozitivnih snaga u borbi protiv trgovine ljudima, što između ostalog, podrazumijeva koordinaciju predstavnika državnih institucijama, civilnog sektora i međunarodnih organizacija u borbi protiv trgovine ljudima. 

Memorandum o saradnji između državnih institucija i nevladinih organizacija doprinosi efikasnijoj borbi protiv ovog problema.

„Cilj Sporazuma je da se zajedničkim naporima državnih institucija i organizacija koje se bave ovom problematikom obezbijedi što bolja zaštita potencijalnih žrtvava trgovine ljudima, kao i što efikasnije krivično gonjenje počinilaca krivičnog djela. Nakon usvajanja novog Krivičnog zakonika Crne Gore Kancelarija će inicirati usvajanje nove ili inoviranje postojeće Nacionalne strategije, a krajem godine ćemo takođe usvojiti i novi Akcioni plan za 2010. godinu“, kaže Ulama. 

Njigova pažnje će, tvrdi, biti usmjerena ka prevenciji, edukaciji i podizanju nivoa svijesti građana o problemu trgovine ljudima, sa posebnim osvrtom na ciljne grupe kao što su djeca romske populacije i djeca bez roditeljskog staranja. 

„S istim ciljem planiramo da ojačamo partnerski odnos sa civilnim sektorom i medijima. Slijedi seminar na temu Podrška medija u borbi protiv trgovine ljudima. Takođe, planiramo da organizujemo sastanke sa gradonačelnicima svih opština u Crnoj Gori kako bi dobili njihovu podršku za realizaciju predviđenih aktivnosti u borbi protiv trgovine ljudima. Imajući u vidu da je Crna Gora zemlja tranzita, iniciraćemo regionalnu saradnju između zemalja destinacije i porijekla kao i razmjenu informacija između zemalja regiona radi osnaživanja prekograničnih mehanizama za borbu protiv trgovine ljudima“, zakljujučuje Ulama.

Između prostitucije i trafikinga je tanka linija

„Trgovina ljudima je dosta širi pojam od sex trafikinga sa kojim se često identifikuje i podrazumijeva više oblika koje mi pratimo: radna eksploatacija, prinudno prosjačenje, trgovine ljudskim organima.  Osnovna razlika između prostitucije i trgovine ljudima, oblika seksualne eksploatacije, jeste u tome što je postitucija dobrovoljna, tj. osobu koja se bavi prostitucijom na to niko ne prisiljava. Na drugoj strani imamo da, ukoliko je osoba primorana na pružanje seksualnih usluga i za njih neko mimo njene volje uzima novčanu ili neku drugu nadoknadu riječ je o trgovini ljudima. Znači, postoji tanka nit i često se dešava da osobe koje se u početku dobrovoljno bave prostitucijom, kasnije na isto budu primorane, pri čemu oni koji je primoravaju ostvaruju veliku materijalnu dobit“, kaže Zoran Ulama.

Bezbjedne u Sigurnoj ženskoj kući

Maja Raičević objašnjava da je bezbjednost štićenica Sigurne ženske kuće na visokom nivou. “To je u prvom redu zahvaljujući saradnji sa policijom koja uvijek blagovremeno odgovori na naš zahtjev za dodatnom zaštitom. Poseban doprinos našoj i njihovoj bezbjednosti je dao projekat Policija u zajednici, tako da su nam naši reonski policajci Ivan Matović i Dražen Vulikić uvijek na raspolaganju kada nam je potrebna njihova pomoć. Sa ponosom ističemo da se nikada nije dogodilo da nekoj našoj štićenici bezbjednost bude ugrožena dok je kod nas. Nažalost, to nije slučaj i kad napuste sklonište, s obzirom i da zakon nije predvidio mogućnost fizičke zaštite za žrtve nasilja. Očekujemo da će novi Zakon o zaštiti od svih oblika nasilja u porodici, koji je trenutno na javnoj raspravi, dati tu mogućnost i trajno riješiti pitanje zaštite žrtava nasilja”, poručuje Raičević.

Piše: Marija Jovićević

(Magazin “Bezbjednost” broj 6)