Vojne službe pod civilnom kontrolom

Autor: Srđa Martinović, magistar međunarodnih odnosa (objavljeno u magazinu “Bezbjednost” broj 9)

U periodu od formiranja SR jugoslavije, službe bezbjednosti je moguće posmatrati u nekoliko nivoa: civilne, vojne i savezne službe bezbjednosti.

Kada je riječ o civilnim službama bezbjednosti, tu se nijesu dogodile veće promjene, osim što su od tadašnjih šest republičkih službi, od toga perioda djelovale dvije republičke službe državne bezbjednosti, jedna sa sjedištem u Beogradu, a druga sa sjedištem u Podgorici. SDB su bile u sastavu ministarstva unutrašnjih poslova Crne Gore i Srbije, a njima su rukovodili pomoćnici ministra za resor državne bezbjednosti.

Na osvitu 21. vijeka došlo je do značajne transformacije ovih službi, tako se SDB Srbije transformisala i promijenila ime u Bezbednosno-informativnu agenciju, a SDB Crne Gore u Agenciju za nacionalnu bezbjednost. zakonom o Agenciji za nacionalnu bezbjednost od maja 2005. godine, civilna obavještajno- bezbjednosna služba je izdvojena iz okvira Ministarstva unutrašnjih poslova kao samostalna institucija kojom rukovodi direktor koji je direktno odgovoran predsjedniku Vlade.

Na dan kada je formirana vojska SRJ, 20. maja 1992. godine, Uprava bezbjednosti je izmještena iz Saveznog sekretarijata narodne odbrane u Generalštab VJ i preimenovana u Vojnu službu bezbjednosti. U takvom zakonskom i organizacionom okviru ove strukture ostaće sve do donošenja zakona o službama bezbjednosti 3. jula 2002. godine kada je otvoren put procesu njihove reorganizacije. Za vojne službe bezbjednosti može se reći da su bile saveznog karaktera jer su bile direktno potčinjene najvišim saveznim organima vlasti.

Na sjednici vrhovnog savjeta odbrane 15. aprila 2003. godine odlučeno je da se Uprava bezbednosti i Obavještajna uprava izmjeste iz Generalštaba Vojske Srbije i Crne Gore i postanu samostalne organizacione jedinice Ministarstva odbrane državne zajednice. Ovim upravama je promijenjeno ime: Uprava bezbjednosti u Vojnobezbjednosnu službu, a Obavještajna uprava u Vojnoobavještajnu službu, a ubrzo kao agencije.

To je učinjeno bez izmjena zakona o službama bezbjednosti SRJ. Ovim su prvi put od 1945. godine vojne službe bezbjednosti stavljene pod civilnu kontrolu, odnosno u nadležnost ministra odbrane. Na osnovu naredbe ministra odbrane od 29. septembra 2003. godine, osnovana je Vojno bezbjednosna agencija (VBA). VBA je formalno počela sa radom 1. januara 2004. godine. Njeni centri formirani su u Beogradu, Novom Sadu, Nišu, Kraljevu i Podgorici, zajedno sa teritorijalnim zonama odgovornosti za ispunjavanje primarnog zadatka – kontraobavještajne zaštite.

Upravo tada komanda i kontrola vojne policije su izuzeti iz nadležnosti reorganizovane VBA. Za teritoriju Crne Gore bio je zadužen 5. regionalni centar VBA sa sjedištem u Podgorici. Na osnovu odluke od 14. septembra 2004. godine, rasformirana je obavještajna uprava Generalštaba VJ, a formirana je Vojnoobavještajna agencija (VOA) Ministarstva odbrane i Uprava za obavještajno-izviđačke poslove Generalštaba VJ. Na teritoriji Crne Gore djelovao je 3. centar VOA sa sjedištem u Podgorici.

Preispitivanje statusa državne zajednice SCG i težnje ka rješavanju državnog pitanja otvoriće ponovo process transformacije službi bezbjednosti.

Obnavljanjem nezavisnosti, Crna Gora je počela proces redefinisanja i organizacije cjelokupnog sistema bezbjednosti i odbrane. Proces reorganizacije civilne službe bezbjednosti počeo se uobličavati i prije formalne nezavisnosti, dok je proces za stvaranje zakonskog, institucionalnog i suštinskog okvira za uspostavljanje odbrambene strukture Crne Gore počeo ubrzo nakon maja 2006. godine.

Obavještajni i kontraobavještajni punktovi VOA i VBA u Podgorici su rasformirani 2007. godine i time je zvanično prestala da postoji vojna obavještajno-bezbjednosna institucija. Donošenjem Zakona o odbrani, obavještajne i kontraobavještajne poslove za potrebe odbrane organizuje i sprovodi Agencija za nacionalnu bezbjednost, a u okviru Ministarstva odbrane organizuju se ograničeni poslovi iz oblasti bezbjednosti.

Naravno, formiranjem Vojske Crne Gore, u okviru drugog odjeljenja (J-2) Generalštaba organizuju se obavještajno-izviđački poslovi. Riječ je o klasičnoj vojnoj aktivnosti za potrebe trupa, ovo odjeljenje ima svoje odsjeke i osobe u sva tri roda vojske. Izmjenama i dopunama Zakona o odbrani iz 2012. godine, stvoreni su zakonski uslovi da se u Ministarstvu organizuju obavještajnu i kontraobavještajni poslovi iz oblasti odbrane, nakon čega je i uslijedilo formiranje Odjeljenja za vojnoobavještajne i bezbjenosne poslove, kao samostalne jedinice Ministarstva.

U periodu prilagođavanja obavještajno-bezbjednosnog sektora u sklopu evroatlanskih integracija u junu 2014. godine donešen je Zakon o osnovama obavještajno-bezbjednosnog sektora koji uređuje osnove ovog sistema, način međusobne saradnje, koordinacije, usmjeravanja i usklađivanja rada.

Uvažavajući zakonodavni i institucionalni okvir evropskih demokratija, Crna Gora ovim zakonom stvara snažne osnove za kvalitetno funkcionisanje ovog za državu važnog sektora. Definisana je struktura i način funkcioniisanja obavještajno- bezbjednosnog sektora. Uspostavljena su dva nova organa: Vijeće za nacionalnu bezbjednost i Biro za operativnu koordinaciju.

Članovi vijeća su najviši rukovodioci izvršne vlasti iz oblasti od značaja za bezbjednost. Najvažniji poslovi vijeća jesu da razmatra najvažnija pitanja iz oblasti bezbjednosti i odbrane i da se stara o izvršenju odluka i zaključaka Vlade iz oblasti bezbjednosti i odbrane, dalje smjernice i mišljenja, donosi mjere itd.

Biro je nadležan za opretivnu koordinaciju i usklađivanje aktivnosti svih elemenata obavještajno-bezbjednosnog sektora. Članove ovog tijela imenuje Vlada, a Biroom koordinira lice kojeg odredi Savjet za odbranu i bezbjednost na prijedlog Vijeća. Oba tijela imaju mogućnost da pozivaju i predstavnike drugih organa, institucija i eksperte iz oblasti od značaja.

Tokom posljednih deceniju i više, Crna Gora nastoji da na svoj obavještajno-bezbjednosni sektor usvoji standarde demokratski razvijenih država. Donošenjem niza zakonskih rješenja, formiranjem novih tijela i organa, transformacijom postojećih struktura, stvaraju se osnove za dostizanje nivoa kakav postoji u bezbjednosnom sektoru modernih država.

Podijelite na:

Povezani članci

Put Crne Gore ka EU: Navigacija istočno-zapadnim struja...
Autorski tekst Azre Karastanović, izvršne direktorice Atlantskog saveza Crne Gore, objavljen u časopisu "Vanguardia Dossier" br. 91 (april-jun 2024)
Kratka istorija NATO saveza i pristupanje Crne Gore
U četvrtak, 4. aprila 2024. godine, obilježavamo 75 godina od osnivanja NATO saveza
Prijavite se za Nagradu za etičko novinarstvo
Međunarodna organizacija ARTICLE19 i Atlantski savez Crne Gore pozivaju novinare da se do 12. aprila prijave za nagradu za etičko novinarstvo
Čestitka Švedskoj povodom pristupanja NATO-u
Čestitku je ambasadorki Kraljevine Švedske uputila predsjednica Atlantskog saveza Crne Gore, prof. Milica Pejanović-Đurišić
Građani dali preporuke za reformu procesa odlučivanja
U projektu je učestvovalo 50 građana iz cijele Crne Gore, prethodno odabranih po principu reprezentativnog uzorka, a diskusijama je upravljalo 10 moderatora
Vojne službe pod civilnom kontrolom
Prijavite se na Newsletter