Zakon o dvojnom državljanstvu imao bi dalekosežne političke, bezbjednosne, demografske, i društvene implikacije, jer bi uvođenje dvojnog državljanstva moglo dugoročno destabilizovati Crnu Goru, preoblikovati izborne procese u zemlji i otvoriti vrata izbornom inženjeringu. 

Osim toga, dvojno državljanstvo nosi rizik od stranog uticaja kroz infiltraciju u bezbjednosne strukture države, a postoji i bojazan da bi uvođenje dvojnog državljanstva moglo dovesti do gubitka crnogorskog identiteta. To su neke od poruka sa okruglog stola pod nazivom „Zakon o dvojnom državljanstvu – put ka nacionalnom i političkom inženjeringu?“, koji je Atlantski savez Crne Gore organizovao u saradnji sa Udruženjem pravnika Crne Gore. 

Na okruglom stolu istaknuta je i zabrinutost da će zakon o dvojnom državljanstvu biti usvojen netransparentno, odnosno bez javne rasprave i konsultacija sa stručnom javnošću, što bi dodatno ugrozilo demokratske procese u Crnoj Gori. 

Prema riječima Azre Karastanović, izvršne direktorice Atlantskog saveza Crne Gore, na okrugli sto su bili pozvani i predstavnici ministarstava pravde i unutrašnjih poslova, ali se nisu odazvali.

Branislav Radulović, predsjednik Udruženja pravnika Crne Gore, ocijenio je da je državljanstvo prije svega obilježe državnog suvereniteta, odnosno komponenta vršenja državne vlasti. 

“Iz toga vodeći pravni autoriteti smatraju da odredba državljanstvo zajedno sa odredbama državne teritorije i prava glasa jeste element ustavnog utvrđivanja suverenosti jedne države”, ističe Radulović. 

Shodno tome, kaže on, svaka država je slobodna da utvrđuje osnovne elemente državljanstva, prije svega uslove i načine njegovog sticanja odnosno gubitka.

“Pitanje dvojnog državljanstva otvara vrlo složen set pitanja koja se odnose na zapošljavanje u državnim organima, imovinska pitanja, poreski tratman, ali nadasve pitanja služenja vojne obaveze i pravo korišćenja aktivnog i pasivnog biračkog prava”, napominje Radulović. 

Bojan Bugarin, ekspert za pitanja državljanstva, istakao je da postojeći Zakon o državljanstvu jasno propisuje kako se stiče crnogorsko državljanstvo, i podsjetio da je Crna Gora nakon sticanja nezavisnosti neuspješno pregovarala sa državama okruženja o sklapanju pojedinačnih sporazuma. 

“Sa Republikom Srbijom održali četiri runde pregovora 2008. godine. Radili smo na tom sporazumu, i u suštini najveća prepreka za zaključenje takvog sporazuma je bila u nespremnosti delegacije Vlade Srbije da razmjenjuje podatke, a to je ključna stvar, razmjena podataka, da bi ugovorne strane mogle biti obaviještene ko je od njenih državljana stekao državljanstvo druge države i stekao pribivalište i samim tim biračko pravo u drugoj državi”, kazao je Bugarin. 

Kazao je i da ne smatra da je Zakon o crnogorskom državljanstvu restriktivan ili rigidan.

“Poljska je za 20 godina odobrila 44 hiljade državljanstava, a ima skoro 40 miliona stanovnika. Crna Gora je od 2006. do danas odobrila 34-35 hiljada državljanstava, a ima manje od milion stanovnika”, naglasio je Bugarin i zaključio da od politike ove i narednih Vlada, imajući u vidu demografsku situaciju koju je pokazao popis, zavisi da li će Crnogorci za 30 godina biti manjina u Crnoj Gori, što je pojedinim političkim strukturama, kako je kazao, možda i cilj da postignu.

O tome kako izborni inženjering izgleda u praksi, govorio je Pavle Dimitrijević iz organizacije CRTA iz Srbije. On je istakao da nalazi koje CRTA ima pokazuju da jednom kada se krene u izborni inženjering, bez obzira na to kakvi su propisi i procedure na snazi, nekontrolisana migracija birača i samim tim izmijenjena izborna volja građana ne mogu se spriječiti. 

“Došli smo do podataka da je na lokalnim izborima u Beogradu krajem prošle godine između 24.000 do 30.000 birača presudno uticalo da vladajuća stranka dobije najveći broj glasova. Konstatovali smo da je bilo manipulacija prebivalištem, dakle interne migracije iz onih mjesta u Srbiji gdje nisu održavani izbori u sredine gdje su održavani, i da je bilo manipulacija prije svega sa biračima iz Bosne i Hercegovine, odnosno Republike Srpske”, kazao je Dimitrijević.

Nikoleta Đukanović, docentkinja na Univerzitetu Donja Gorica (UDG), naglasila je zabrinutost da će ovaj zakon, kao i svi drugi sporni zakoni, biti usvojen, odnosno izmijenjen preko noći, bez javne rasprave i stručnih konsultacija. 

“Po mom mišljenju, ovo je prije svega političko pitanje, odnosno jedna vrsta političke platforme za dominaciju prosrpskih političkih partija u Crnoj Gori. I to ne bi bilo toliko sporno da u pozadini ovih izmjena nisu prije svega upravo zloupotrebe prebivališta, odnosno prekrajanje biračke strukture, a mi znamo da apsolutno ne postoje mehanizmi zaštite koji bi spriječilida se  tako nešto desi”, upozorila je Đukanović.

Iako se, kako je kazala, stiče utisak da se sve to dešava zbog “manjka političkog iskustva novih političkih partija koje u Crnoj Gori postoje i zbog nestručnih kadrova koje oni instaliraju na vrlo važnim pozicijama”, ipak vjeruje da je istina drugačija: “Ipak mislim da se ovdje radi o vrlo smišljenim i koordinisanim akcijama koji su usmjerene ka upitnosti zadržavanja suvereniteta i državnosti Crne Gore uz jednu jako veliku bahatost i vrlo izražene lične i partijske interese političara”, zaključila je Đukanović. 

Savo Kentera, bivši direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) i osnivač Atlantskog saveza Crne Gore, analizirajući aspekt nacionalne bezbjednosti, kazao je da građani sa dvojnim državljanstvom koji rade u ključnim bezbjednosnim institucijama mogu predstavljati rizik za curenje povjerljivih informacija. 

“Pristup podacima se može zloupotrijebiti za strane interese, što smanjuje otpornost Crne Gore prema vanjskim prijetnjama. Postavlja se i pitanje samog vetinga – određene provjere možete odraditi na teritoriji Crne Gore, ali da li ćete dobiti odgovore od druge države, to je već veliko pitanje”, upozorio je Kentera. 

Podsjetio je i da je Crna Gora članica NATO saveza i kandidat za članstvo u EU, a da se zbog vanjskog pritiska kojem je zemlja zbog dvojnog državljanstva bila izložena može desiti da se u potpunosti promijeni njena vanjska politika. 

“To je vrlo bitan segment koji bi doveo Crnu Goru u situaciju da bira između članstva u NATO i EU, i neke druge opcije ako određena zemlja čiji su državljani takođe državljani Crne Gore nije članica niti NATO, niti EU, niti pretenduje, na kraju krajeva, da bude članica bilo koje od ovih organizacija”, zaključuje Kentera. 

Osim toga, napominje, tu je i povećan rizik od hibridnih napada određene zemlje, koja preko svojih saveznika na Balkanu može dodatno pojačati svoj uticaj putem hibridnih prijetnji, prvenstveno širenjem dezinformacija, političkim pritiscima i ekonomskim sabotažama.

Miloš Vukčević, advokat i profesor Univerziteta Mediteran, kazao je kako se jedna zabluda sve češće čuje u medijima, a to je da državljanstvo nije vezano za biračko pravo. 

“Državljanstvo je je preduslov da biste dobili prebivalište, a onda je prebivalište uslov da biste dobili biračko pravo i da biste se upisali u birački ispisak. Dakle, član 45 Ustava Crne Gora je tu jasan i član 11 Zakona izboru odbornika i poslanika – svaki punoljetni crnogorski državljanin koji ima najmanje dvije godine prebivalište u Crnoj Gori mora se upisati u birački spisak”, poručio je Vukčević. 

To bi, kazao je on, i sa stanovništva Evropske konvencije o državljanstvu bilo sporno, jer bi se na taj način stvarali građani drugog reda – oni koji bi glasali nakon deset godina, nasuprot onima koji bi glasali poslije dvije godine. 

Ističe i da država nema adekvatne kontrolne mehanizme da se zaštiti od zloupotreba. 

“Najbolja slika i prilika je Šavnik, gdje je Ministarstvo unutrašnjih poslova ima sve podatke o građanima Crne Gore i ne može u malom Šavniku da utvrdi ko zaista ima tu prebivalište. Kako ćete onda da utvrđujete da li neko ima prebivalište u Srbiji, Republici Srpskoj ili na nekoj drugoj strani planete, recimo Americi? Kao što smo vidjeli, da li će vam Srbija i Republika Srpska uopšte dostaviti podatke, oni su te podatke dostavili samo u jednom slučaju i to je bio slučaj premijera”, zaključio je Vukčević. 

Nebojša Vučinić, profesor međunarodnog prava, kategoričan je da je jedini cilj donošenja zakona o dvojnom državljanstvu je uništenje i negiranje crnogorske države davanjem biračkog prava ogromnom broju ljudi van Crne Gore, koji nemaju izvornu vezu sa državom.

Kada je riječ o ovom pitanju, zvone posljednja zvona na uzbunu, i na tu temu treba da se izjasne nadležne institucije države Crne Gore, Crnogorska akademija nauka i umjetnosti, Dukljanska akademija, pravni fakulteti, prije svega državni, ali i ostali, kao I strukovna udruženja pravnika, upozorio je Vučinić.

“Državljanstvo nije urođeno prirodno ljudsko pravo, nego diskreciona nadležnost države koja proizilazi iz suverene vlasti. Kome, kako i pod kojim uslovima da se da ili oduzme državljanstvo, to je suvereno pravo države”, podsjeća on. 

Cilj ovakvog zakona bio bi da se državljanstvo da osobama koje ne žive u Crnoj Gori.

„Čak i sporazum je vrlo upitan, njegova je ustavnost veoma sporna, i po postojećem Ustavu i normativnom okviru, takva vrsta dvostrukog državljanstva po meni nije moguća bez brutalne zloupotrebe prava”, kategoričan je Vučinić. 

Ovaj događaj je Atlantski savez Crne Gore organizovao u okviru projekta podržanog od strane Nacionalne zadužbine za demokratiju (National Endowment for Democracy), s ciljem unapređenja učešća građana u političkim procesima i podsticanja prevazilaženja političke polarizacije u Crnoj Gori.